Klaudije je rođen na Svijećnicu 1641. u Francuskoj. Nakon preseljenja s obitelji započinje školovanje u Vienni, a studij retorike i filozofije pohađa u Lyonu.
U dobi od 17 godina stupa u novicijat Družbe Isusove, a 1666. poslan je u Pariz na studij teologije. Postaje poznati profesor, odgojitelj i propovjednik. Nakon položenih svečanih zavjeta u Družbi Isusovoj preuzima službu rektora u neznatnom gradiću Paray-le-Monialu. Mnogi su se čudili što je čovjek tako visokih kvaliteta poslan u maleni grad, ali prava je istina u tome što je tu živjela ponizna redovnica Margareta Alacoque, kojoj je Gospodin objavljivao blago svog Srca, a ona je bila u velikoj tjeskobi i nesigurnosti. Njoj je sam Gospodin obećao da će poslati “vjernog slugu” i “savršenog prijatelja”, bio je to Klaudije. Potaknuo je pobožnu redovnicu da napiše svoja viđenja kako bi se svijetom moglo proširiti štovanje Presvetog Srca Isusova. Nakon godine i po dana boravka u zabačenom gradiću Paray-le-Monialu godine 1676. Klaudije po nalogu poglavara odlazi u London za propovjednika na dvoru vojvotkinje od Yorka. Bila su to teška vremena vjerskih razdora te Klaudije krajem 1678. bude nenadano uhićen i klevetnički optužen da je umiješan u “papističku” zavjeru protiv Engleske.
Nakon zatvora i već narušenog zdravlja Klaudija protjeraju iz Engleske i on se vraća u gradić Paray-le-Monial gdje je 15. veljače 1682. završio svoj kratak ali plodan život.
Papa Pio XI. proglasio ga je blaženim 16. lipnja 1929., a svetim ga je godine 1992. proglasio Ivan Pavao II. Po mišljenju sv. Margarete Alacoque njegova je karizma bila u tome da duše privodi k Bogu slijedeći put ljubavi i milosrđa, koje nam je Krist objavio u Evanđelju.
Čin pouzdanja sv. Klaudija
Bože moj, osvjedočen sam da ti bdiješ nad svima onima koji se u te uzdaju, i da onome tko od tebe sve očekuje ne može ništa uzmanjkati, da sam odlučio živjeti ubuduće bez ikakvih briga i sve bojazni odložiti u tvoje krilo. Ljudi me mogu lišiti dobara i časti… Bolesti mi mogu oduzeti snagu i sredstva da ti služim… Štoviše, ja mogu i grijehom izgubiti tvoju milost, ali pouzdanja u te neću nikada izgubiti. Gojit ću ga dok je u meni i zadnja iskra života. Uzalud će se naprezati sve paklene sile da mi ga otmu.
Neka drugi traži svoju sreću u bogatstvu i naravnim darovima… Neka se oslanjaju na nevinost svoga života… Na svoje stroge pokore… na dobra djela i na svoje žarke molitve… Meni, Gospodine, koji sam bogat samo slaboćama, bit će u tom pouzdanju sve pouzdanje moje… To pouzdanje nije još nikoga prevarilo. Nitko još nije ostao postiđen koji je svu svoju nadu stavio u Boga.
Znam doduše i predobro da sam slab i nestalan. Znam što može učiniti napast i od najčvršće kreposti. Vidio sam kako su pale zvijezde s neba i stupovi svemira. Ali sve me to ne plaši. Dok se budem ufao, bit ću zaklonjen od svakoga zla. A ja sam siguran da ću se uvijek uzdati, jer se ufam da ću ustrajati u tom pouzdanju. Siguran sam napokon da se u tebe neću moći nikada previše uzdati, i da od tebe neću primiti manje nego što se ufam. Uzdam se stoga da ćeš mi biti u pomoći protiv mojim zlim nagnućima, da me nećeš ostaviti u teškim napastima i da ćeš mojoj slabosti dati pobjedu nad najljućim neprijateljima. Ufam se da ćeš me uvijek ljubiti i da ću i ja tebe ljubiti bez prestanka. Nada moja seže, štoviše, i tako daleko da se od tebe jedinoga nadam da ću te posjedovati sada i u vječnosti. Amen.
Čin prikazanja Presvetom Srcu Isusovu sv. Klaudija
Presveto Srce Isusovo, nauči me kako da savršeno zaboravim samog sebe, jer je to jedini put kojim se može ući u tebe. Pouči me što da učinim da dođem do čistoće tvoje ljubavi, jer si mi ti usadio u srce živu želju za njom. Htio bih učiniti sve što je tebi drago, ali sam nemoćan da to postignem. Zato mi ti sam moraš pružiti svjetlo i pomoć. Ispuni u meni svoju volju, Gospodine! Ja joj se, istina, opirem, ali to nije u mojoj vlasti, niti bih to htio. Na tebi je, o Presveto Srce, da sve samo učiniš! Jasno mi je kao dan da će jedinome tebi, Gospodine, pripasti sva slava ako ja postanem svet, i zato zbog tvoje veće slave želim svoje usavršenje. Amen.
Neke misli sv. Klaudija
O Bože, ako želiš od mene učiniti nešto dobra, ti moraš sam postaviti ruku na djelo. Do svetosti vode mnogi koraci. Za svaki poduzeti korak mislimo da smo nešto veliko učinili. Nakon toga uvidimo da to nije bilo ništa, da još nismo zapravo ni započeli.
Neki ljudi kada ostave svijet, misle da su učinili djelo nakon kojeg im ne da išta više rade. Ali kad se nađu u samostanu sa svim svojim pogrješkama, uvide da su promijenili samo okolinu i da su ostali svjetski ljudi izvan svijeta. Tada im biva jasno da je potrebno učiniti i drugi korak: srce osloboditi od svega.
Sam moraš biti svet, želiš li druge posvećivati. Moram postići svetost, stajalo me što mu drago!
Bog mora biti zadovoljan, stajalo me koliko mu drago!
Savršenost se sastoji u tome da tražimo svidjeti se jedino Bogu, da ga tražimo u svim događajima i u svim stvarima.
