29. svibnja
Po mjesnom kalendaru Đakovačke biskupije, danas 29. svibnja, u Vinkovcima se slave kao naslovnici župne crkve sveti: Euzebije, biskup, i Polion, lektor.
Kako je u obnovljenom bogoslužju služba čitača dobila na važnosti, dobro će biti upoznati tog slavnog lektora, koji je proslavio Cibale – tako su se Vinkovci u rimsko doba nazivali – te postao uzorom svih onih koji u crkvi žele dostojno obavljati službu čitača.
Sveti Euzebije, biskup i mučenik (+ 258)
Biskup Euzebije djelovao je u Cibalama vjerojatno u vrijeme krvavog “gornjeg progona” (249.- 260.). Njegovo je ime grčkog porijekla, tako da vjerojatno potječe od neke doseljene grčke porodice, koja je živjela u gradu Cibalama, i bavila se nekim zanatom ili trgovinom. Euzebije se posvetio crkvenoj službi. Postao je i biskup kolonije Cibale. O njegovu biskupskom radu ne znamo ništa pobliže. Ovoga sveca ne poznaje ni Rimski martirologij. Za njega znamo samo po Jeronimovu martirologiju i mučeničkim aktima sv. Poliona, a ta su svjedočanstva takve vrijednosti da o Euzebijevoj povijesti i pripadnosti Sirnijskoj metropoliji ne može biti sumnje.
Cibalski je biskup Euzebije uhvaćen od progonitelja kršćanske vjere u samim Cibalama dana 27. travnja.
Istoga je dana priveden sudu i saslušan. Proglašen je krivim što je kršćanin i biskup Kristovih obožavatelja u Cibalama, te je bio lišen slobode. Osuđen je na smrt zbog Kristova imena. Podnio je mučeničku smrt isti dan i pogubljen u Cibalama-Vinkovcima. Ostalo nam je nepoznato kakvom je mučeničkom smrću završio. Ne znamo je li mu odrubljena glava, ili je spaljen, ili je bačen u rijeku, jer su mnogi mučenici završavali svoj život takvim načinom smrti. Na žalost, nije nam označena ni točna godina njegova mučeništva.
Vjerojatno se to dogodilo 258. god., kada su biskupi morali pod prijetnjom smrtne kazne priznati državne bogove Rimskog Carstva.
Da su kršćani slavili godišnjicu smrti svoga svetoga biskupa Euzebija, vidi se po tome što u Polionovim aktima, koja su bila načinjena za liturgijsku upotrebu, čitamo: “Mi s veseljem svetkujemo spomen ove dvojice (Euzebija i Poliona) junaka i molimo Svemogućega, da nas učine dionicima njihovih zasluga.”
Sveti Polion, lektor i mučenik (+ 304./305)
Kao kršćanin u svojim je mladim danima vjerno vršio službu čitača ili lektora kod crkvenih sastanaka. Tijekom vremena postao je obrazovan i školovan mladić. Postao je ‘primicerius lectorum’ ili, drugim riječima, učitelj i odgojitelj pripravnika za crkvene službe, a u prvom redu lektora.
Kad je za vrijeme cara Dioklecijana i Maksimilijana (284. – 305.), protiv kršćana buknulo krvavo progonstvo, Probo, sirmijski prefekt, upravitelj velike rimske pokrajine, počeo je odmah provoditi u djelo carske ukaze. Kada je stigao u Cibale 27. travnja, isti dan pohvatani su kršćani koji nisu htjeli žrtvovati rimskim bogovima. Dakako da su prvi na udaru bili klerici. I tako po njegovu nalogu bijahu pogubljeni u Singidunumu (današnji Beograd) svećenik Montan, u Srijemskoj Mitrovici slavni biskup sv. Irenej i đakon Demetrije, a u Vinkovcima baš na godišnjicu njihove smrti sveti biskup Euzebije, a njima se pridružio i mladi, idealni, poletni lektor Polion, poznat po svojoj revnosti i zauzetosti u vjeri.
On je bio predveden pred prefekta-namjesnika Proba, ali nije pokazao pred njim ni najmanjeg znaka straha ili zaplašenosti. Znao je da za svoju vjeru mora svjedočiti, i zato je posve slobodno rekao kako se zove i koju službu u Crkvi obavlja. Namjesnik ga je optužio da je i on jedan od onih što djevojkama tjeraju strah u kosti pred brakom i što ih nagovaraju na neku ispraznu čistoću i djevičanstvo.
Probo je ostao osupnut njegovim hrabrim svjedočenjem vjere i kršćanskih dužnosti. No, da se izvuče iz neprilike cinički je odvratio: “Koja li je korist od toga da sa smrću netko izgubi ovo svjetlo i sve tjelesne radosti?!” On je – kako bi rekao Bergson – u prevelikom tijelu imao premalu dušu. Nedostajala mu je dimenzija duha, koje je Polion bio pun. Odgovorio mu je: “Vječna je svjetlost daleko uzvišenija i nadmoćnija od ove zemaljske, i neprolazna su dobra daleko slađa od prolaznih. Nije, dakle, pametno ono što je trajno zapostaviti prolaznome i nesigurnome.”
Namjesnik je uvidio da s tim hrabrim i pametnim mladićem raspravljanjem neće doći daleko, stoga se poput svih silnika, koji ne poštuju tuđe mišljenje i slobodu, poslužio silom i zaprijetio mu da će ga poslati u smrt. Polion nije bio čovjek bez značaja i stoga se prijetnjama nije dao zaplašiti. Odlučno je odbio žrtvovati rimskim bogovima. Za svoje uvjerenje bio je spreman poginuti i stoga je mirno odvratio: “Čini što ti je naređeno, a ja ću slijediti nauk svojih učitelja te s radošću poći na muke što me čekaju. Probo ga je osudio na smrt i to da bude živ spaljen. Kazna je bila odmah izvršena na mjestu udaljenu jednu milju od grada. Prvak lektora se preselio u vječnu slavu kao pravi pobjednik 27. travnja 304. godine.
To je onaj isti dan, kada je prije mnogo godina za vrijeme “gornjeg progona” (249.- 260.) pretrpio mučeništvo cibalski biskup Euzebije.
Nebeski rođendan mučenika Poliona i Euzebija pada na jedan te isti dan, ali ne i iste godine. Izvještaj o ovom vinkovačkom mučeniku imamo iz spisa “Mučeništvo svetog Poliona”, koji bolandisti smatraju vjerodostojnim. U Jeronimskom martirologiju sveti se Polion spominje 29. svibnja, kad se slavi i u Vinkovcima.
U svetom Polionu imamo odlična mučenika Krista Kralja, pravog borca za vjeru i kršćanska načela te čitača koji je sam ostvarivao ono što je u crkvi drugima čitao.
Ime dolazi iz latinskoga jezika i znači moćan, jak.
