Današnji sveti zaštitnik Petar Krizolog rodio se oko 400. u gradu Forum Cornelii (danas Imola, nedaleko Bologne). Đakon i svećenik, postao je oko 433. biskupom Ravenne, tada prijestolnice Zapadnog Rimskog Carstva. Graditelj crkava, reformator, borac protiv pogana i heretika, papinski savjetnik, prijatelj siromaha, zagovornik svakodnevnog primanja svete pričesti, Doktor homilija, bio je glasovit po sjajnim, kratkim govorima, kojima je stekao ime Chrysologus, Zlatorječiti.
Jedna od njegovih mudrih izreka glasi: “Tko se namjerava šaliti s vragom, ne može se veseliti s Kristom”. Bio je tako sjajan propovjednik da je punio ravenske crkve i pozitivno djelovao na carske dvorjanike. Nekršteni su molili za krštenje, a krivovjerci su se obraćali na pravu vjeru. Ostavio je za sobom 176 propovijedi.
U njega su kao učena teologa mnogi dolazili po savjet, posebice glede naravi i osobe Isusa Krista. Bilo je to uoči Kalcendonskoga sabora, Petar se priklonio mišljenju pape Leona I., a taj su stav zauzeli i kalcendonski oci, godinu dana poslije Petrove smrti 451.g. Jedno od tih pisama uputio je krivovjercu Eutiku 449.g., u kojem Petar odgovara heretiku, naglašavajući odlučno primat Rimskoga biskupa. Propovijedima i pismima želio je vjernike odgojiti u pravoj vjeri u Isusa Krista. Propovijedi mu nikad nisu bile dulje od četvrt sata, a bile su razgovjetne i razumljive, a odasve odisale vjerom. Na svoje vjernike utjecao je riječima, no još više poniznošću.
Bio je istinski prijatelj siromaha, tako da je mnogima dijelio obilatu milostinju, otro mnogu suzu i blažio im boli. Bio im je dobročinitelj poput milosrdnog Samaritanca. Pozivao je i druge kršćane da pomognu onima koji su stradali u vandalskim pljačkama. Često se povlačio u samostan, molio, postio i meditirao.
Osobito ga je cijenila glasovita carica Galla Placida koja je upravljala carstvom umjesto maloljetnog sina Valentinijana i često od mudrog Petra tražila savjete. On je nagovorio caricu da gradi prekrasne ravenske crkve koje su i danas vrijedni biseri kršćanske umjetnosti. Preminuo je 31. srpnja 450. u Imoli. Zbog njegovih žarkih, jednostavnih i jasnih propovijedi o otajstvu Utjelovljenja, Apostolskom vjerovanju, ulozi Blažene Djevice Marije i Ivana Krstitelja u Spasenju te mnogih drugih, papa Benedikt XIII. proglasio ga je 1729. crkvenim naučiteljem. Zazivaju ga kod groznice i ujeda bijesnih pasa. Zaštitnik je mnogih naselja, župa i crkava diljem svijeta.
“Što molitva traži, post postiže, milosrđe prima” (iz Govora svetoga Petra Krizologa)
Tri su stvari, braćo, tri po kojima vjera stoji, pobožnost se održava, krepost traje. Molitva, post, milosrđe. Što molitva traži, postiže post, dobiva milosrđe. To troje, molitva, milosrđe i post, jedno su i uzajamni izvor života.
Duša je naime molitve post, a život je posta milosrđe. To neka nitko ne dijeli jer se ne da odvojiti. Ako netko od to troje ima samo jedno ili ih ne bi istodobno imao, ništa nema. Prema tome, tko moli neka i posti. Tko posti, nek je i milosrdan. Nek sluša onoga tko nešto traži, ako sam moleći želi biti uslišan. Od Boga postiže da ga usliši onaj tko ne zatvara uho pred onim koji ga uporno moli.
Tko posti neka shvati post. Nek počuje gladnoga, ako hoće da i Bog čuje za čim on gladuje. Nek bude milosrdan ako se nada milosrđu. Tko iziskuje dobrotu neka je i vrši, tko hoće da mu daju, nek i sam daje. Nepošten je onaj tražitelj koji za se traži što drugome niječe.
Budi, čovječe, za sebe slika milosrđa. I zato onaj način i onoliko i kako brzo hoćeš da tebi budu milosrdni, tako brzo, toliko i tako i sam ostalima budi milosrdan.
Molitva dakle, milosrđe i post jedna su naša zaštita kod Boga. Sve je to samo jedna naša obrana i samo jedna trooblična molitva za nas.
Stoga, što preziranjem izgubismo, iznova stecimo postovima. Posredstvom postova prinesimo za žrtvu svoju dušu jer ništa dragocjenije ne bismo mogli prinijeti Bogu kako potvrđuje Prorok kad kaže: Skrušeni je duh za Boga žrtva, srce raskajano i poniženo Bog ne prezire.
čovječe, prikaži Bogu svoju dušu i prinesi prinos posta kako bi prineseno bilo čisto i žrtvovano sveto, a žrtva živa, da bi i za te ostala i bila dana Bogu. Tko to ne bude dao Bogu, neće biti ispričan jer onaj koji daje i ima.
Ali prihvati da tako bude, milosrđe dolazi iza. Post ne niče, ako ga ne natapa milosrđe. Presušivanje milosrđa suši post, jer što je kiša za zemlju, milosrđe je za post. Makar da tko posti, oplemenjuje srce, očišćuje tijelo, iskorjenjuje mane, sadi kreposti, ali ne sabire ploda, ako ne pridoda vodu milosrđa.
Ti što postiš, tvoja njiva posti, ako je milosrđe u postu. Ti koji postiš, ono što milosrđem nakvasiš, to će ti se i zgrnuti U žitnicu. Čovječe, dakle, ne gubi čuvajući, već skupi dajući. Čovječe, dajući siromahu, sebi daj jer što drugome ne prepustiš, nećeš imati.
