Nadbiskupska klasična gimnazija kao katolička škola ostvaruje svoje poslanje kroz odgojno-obrazovni projekt kojemu je u središtu svaka pojedina osoba koja čini našu zajednicu: učenik, profesor, ravnatelj, duhovnik, roditelj, ostali djelatnici i izvanškolski suradnici.
Prvi susret roditelja i svih ostalih dionika odgoja i obrazovanja održao se u subotu 11. studenoga 2017. godine od 9 do 13 sati – od zasebnih generacijskih duhovnih nagovora i predavanja za roditelje do zajedničkog euharistijskog slavlja.
Radne subote malo tko voli, a još kad učenici moraju doći s roditeljima u školu, postaje vrlo zanimljivo. Međutim, radna subota u NKG-u poseban je događaj. Magla je na zagrebačkoj Šalati, rano subotnje jutro, grupe učenika približavaju se ulazu u gimnaziju, ulaze samouvjerno, opušteno i bez školskih ruksaka.
Roditelji su s njima, svi već dobro poznaju školske prostore, susreću ih nastavnici, ravnateljica Ljuba Duvnjak sve pozdravlja dok se smještaju u dvorane. Započinje jesenski susret svih roditelja učenika Nadbiskupske klasične gimnazije. Svi su došli na isti nastavni predmet – na duhovnu obnovu.
Napunili su se svi veći prostori crkve, gimnazije i sjemeništa – Svečana dvorana, Crvena dvorana, kripta sjemenišne crkve i sama crkva.
Prve razrede vodio je vlč. Borna Puškarić. Tema je bila Zašto Pinocchio nije priča samo za malu djecu? Privlačno već na samome naslovu. Prvašima je to prva duhovna obnova tako da je odgovornost vlč. Puškarića još veća. U Crvenoj dvorani Međubiskupijskog sjemeništa svi su mislili da će im narasti nos, ali vlč. Borna odveo ih puno dublje u svijet njihovih mladih duša. Pinocchio je arhetipska priča bogata važnim porukama. Kroz lik tog malog lutka propitali su svoju savjest, probleme odrastanja, očinske ljubavi i posebno problem napasti. Sjajna prilika za mlade gimnazijalce da se ogledaju u ovoj priči.
Druge razrede vodio je don Mihovil Kurkut u kripti sjemenišne crkve. Na slobodu pozvani – izazovna tema za učenike drugih razreda. Don Mihovil duhovito kreće u nagovor: „Jutros ste mogli još spavati, mogli ste biti na kavi, mogli ste biti na računalu i igrati igricu. Ali vi ste odabrali biti ovdje, sa mnom. Ovo je duhovna teretana. Ali kao i s tijelom, ne treba se preforsirati. Vježbati dio po dio.“ I vježbe su krenule: pjesma Naš Bog, on je silan Bog i Kralj..., razgovor sa samim sobom, mali upitnik o sebi; razgovor s drugom osobom... Što je sloboda? Jesmo li slobodni? Učenici su spontani, smiju se, dižu ruke, žele kazati svoje mišljenje. Sabranost i molitva na kraju smiruju učenike i pripremaju ih za svetu misu.
Treće razrede duhovno je okrijepio vlč. Jakov Rađa – Kako donositi odluke? Sjajna tema za vicematurante koji će vrlo skoro morati početi donositi ključne odluke za svoj život. Ponovno je ishodište razmišljanja Sveto pismo– rođenje sv. Ivana Krstitelja kao čudo i milost te davanje imena tome djetetu – treba odrediti tko je on.
Vlč. Jakov preslikava biblijsku sliku na učeničke živote: očekivanja drugih svaki put kad trebaju donijeti odluku, problem 'modela' oko njih koje (ne) treba oponašati. Duhovnik potiče učenike da razmišljaju o sebi – Tko sam ja? Duhovnik spaja učeničko klasično obrazovanje i potiče ih da izaberu sebi jedno ime iz antičkih mitova. Uz obavezni smijeh zbog konotacija koje pojedina imena nose, smisao je postignut – jesam li to ja? I za kraj mala duhovna uputa svim učenicima: molitva s evanđeljem svakog dana u 10 minuta – pet minuta ujutro, jedna minuta kroz dan i četiri minute navečer.
Učenici četvrtih razreda ranije su imali duhovnu obnovu – 2. studenoga. S njima je bio p. Ike Mandurić. Maturantima je ovo bio pravi trenutak da u milosti Božjoj spoznaju svoj put. Mnogi se još traže, sumnjaju u sebe i svoje mogućnosti, ali p. Ike zna odgovor: „Postoji netko tko ima plan s tobom i za njega je tvoja egzistencija prekrasna. To je Bog! Bog je tvoj otac, a ti si na tatu. On je dobar pa je i tvoj zadatak biti dobro u svijetu.“
Kako se u našoj školi voli i pjevati, a tko pjeva dvostruko moli, svaka je grupa imala i animatore pjevače i svirače. U prvim razredima to su bili Tihana Kišiček i Matija Živičnjak, u drugim razredima Mia Bajramović i Petar Vuković, u trećima svirali su Amanda Ćurić i Josip Rendulić i vodili su gromku pjesmu. Svi su oni u gimnazijskom zboru lijepo pratili svetu misu pod vodstvom profesorice Ankice Juričić.
U isto vrijeme s učeničkom duhovnom obnovom bila su predavanja i duhovna obnova za roditelje. Sva mjesta u Svečanoj dvorani bila su zauzeta. Duhovnu obnovu vodio je p. Niko Bilić, tema – Roditelji i djeca u biblijskoj duhovnosti. Na samom početku predavanja i powerpoint prezentacije p. Bilić postavlja pitanje: Tko si ti, sine moj? (Post 27,18). Nizom starozavjetnih i novozavjetnih primjera vodi roditelje kroz njihovu zabrinutost za djecu, kroz njihovu ljutnju, kroz njihovu ljubav. Milost Božja i vjera temelj su i roditeljske ljubavi. P. Bilić postavlja pitanja roditeljima: Koliko poznajem svoje dijete? Kako se međusobno skrivamo u našoj obitelji? Kada nam je Bog važan u obitelji? U čemu smo kao roditelji složni? Roditelji ne kriju zadovoljstvo u malim razgovorima na stankama predavanja.
Završno predavanje dio je stvarnosti koja sve nas okružuje – gđa Josipa Lovorka Andreić iz Ureda Vlade RH za suzbijanje zlouporabe droga i gđa Sabljić iz Službe za zaštitu mentalnog zdravlja „Dr. Andrija Štampar“ održale su predavanje o opasnostima uporabe svih vrsta droga te o odgojnim roditeljskim stilovima.
Nakon kratkih susreta roditelja s razrednicima, i roditelji i učenici i profesori okupili su se na euharistijskome slavlju koje je predslavio p. Niko Bilić uz rektora sjemeništa Matiju Pavlakovića. Ispovijedali su voditelji duhovne obnove Jakov Rađa, Borna Puškarić, Mihovil Kurkut, duhovnik sjemeništa Petar Mlakar i odgajatelji Goran Bužak i Mato Malekinušić. Crkva Presvetoga Srca Isusova bila je jedno srce roditelja, djece i njihovih profesora i odgajatelja.
Organizacija ovako velikoga susreta, koji je napunio cijelu kuću, zahtijeva suradničku energiju koju su donijeli i iznijeli ravnateljica NKG-a Ljuba Duvnjak i rektor Međubiskupijskoga sjemeništa Matija Pavlaković s profesorskim zborom i sjemenišnim odgajateljima.
Sve ovo neka je na veću slavu Božju i na korist svima nama koji odgajamo i obrazujemo našu djecu, a njima i roditeljima na zadovoljstvo i radost.
Marina Čubrić
