HOMILIJA MONS. BATELJE
FOTOGALERIJA
Više od dvije tisuće hodočasnika iz svih krajeva Hrvatske pohodilo je u nedjelju 10. veljače 2019. godine Krašić – mjesto uzništva i mučeničke smrti blaženog Alojzija Stepinca.
Euharistijsko slavlje u župnoj crkvi Presvetog Trojstva u povodu obilježavanja 59. obljetnice Blaženikove smrti predvodio je mons. Juraj Batelja, postulator kauze za proglašenje bl. Alojzija Stepinca svetim.
Uvodeći u svoju homiliju mons. Batelja osvrnuo se na pročitani evanđeoski ulomak o progonstvu Isusovih učenika, koji nije imao nakanu zaplašiti ih nego ih prosvijetliti da progonjeni zbog njegova imena ne pripadaju više „ovome“ svijetu nego ih on, Uskrsli, iz smrti uvodi u život ‒ iz poniženja u slavu.
Svako društvo, kazao je propovjednik, koje se gradi bez Boga, gradi zgradu bez temelja. Bezbožna škola također može voditi djecu u slijepe smjerove ako ne poštuje istine njihova vjerovanja i njihove vjerske osjećaje. Sjećamo se da je bl. Alojzije nakon prvog uhićenja u svibnju 1945. rekao bogoslovima: „Bit će borbe, osobito za odgoj mladih!“ – istaknuo je mons. Batelja, dodajući kako i danas svjedočimo mnogim teškoćama u odgoju u vjeri.
Podsjetio je mons. Batelja da kad je komunistička vlast izbacila vjeronauk iz škole, vjernici se nisu dali prestrašiti. Pojačali su obiteljsku molitvu i kućni vjeronauk! U kršćanskoj svijesti i roditeljskoj odgovornosti snažno su im odjekivale riječi nadbiskupa Stepinca: „Paidagogos eis Hriston – Odgojitelj za Krista. Te bih riječi upisao zlatnim slovima na vrata svih škola diljem lijepe naše domovine, gdje god ima katolika i Hrvata.“ Bio je uvjeren, nastavio je propovjednik, da su djeca odgojena u Kristovoj školi ljubavi osposobljena razabrati dobro i zlo, grijeh i milost, život i smrt. Zato se hrvatski narod nije dao prevariti kad je 1945. godine bezboštvo preuzelo vlast i odlučilo obračunati s religijom.
Naglasio je kako škola u hrvatskom narodu ne smije gubiti iz vida da su Božje zapovijedi upisane u ljudsku narav, i čovjekovu savjest, te da zapovijedi, kako je govorio Sluga Božji Franjo Kuharić, uče pravoj čovječnosti, oblikuju svijest dužnosti, čuvaju čisto srce, obiteljsko i bračno zajedništvo, bračnu vjernost i dar poroda, podsjećaju čovjeka da je stvorenje, ovisno o Bogu Stvoritelju.
U nastavku svoje homilije mons. Batelja je podsjetio kako ovih dana u hrvatskoj javnosti počinje rasprava o nacrtu zakona o pobačaju. Imaju li Kristovi vjernici što reći o tome? – upitao je te nastavio: Šutnja bi bila znak slabe ili nikakve vjere, potiranje Stepinčeva nauka o ljudskom životu. On je jasnim riječima ukazao hrvatskim liječnicima da je „pobačaj zlo u sebi, golemo socijalno zlo i pred Bogom ubojstvo nevinog čovjeka“. Naša bi šutnja, kad bismo oduzeli glas nerođenima, povrijedila Stepinčevu duhovnu baštinu, čast Božju, izazvala pustoš, a potom i prokletstvo domovine – istaknuo je mons. Batelja.
Kad je prošle godine, napominje propovjednik, najavljen znanstveni skup u Sisku na temu „Zbrinjavanje kozaračke djece...“, neki su članovi Hrvatskoga sabora uputili i Državnom odvjetništvu dopis u kojem su i Katoličku Crkvu optužili zbog „revidiranja i krivotvorenja povijesti“.
Kao vjernici osuđujemo sve zločine koji su počinjeni u Drugom svjetskom ratu. No, tko je počinio sve te zločine? Zar je ratovala samo jedna vojska? Tko je u tom ratu i nakon njega ubio na desetke tisuća Kristovih vjernika, više od 600 svećenika i redovnika, 20 časnih sestara, 40 bogoslova i sjemeništaraca? S pravom se pitamo, suočeni s demografskom katastrofom: Tko je tim ubojstvima u korijenu načeo opstanak hrvatskog naroda? – kazao je mons. Batelja, ukazujući na klevete koje desetljećima zatiru glas istine o ulozi nadbiskupa Stepinca tijekom ratnog vrtloga.
Na klevete današnjih progonitelja odgovaramo riječima bl. Alojzija: „Kršćanin se ne smije izjednačiti s njima, ako ne će da postane izdajnik nauke Učitelja ljubavi, Krista Gospodina. Zato se ne samo ne smijemo osvećivati i mrziti ih, nego se za njih iskreno moliti, da se obrate Gospodinu.“ To je istinska škola života i suživota – istaknuo je mons. Batelja.
Kazao je da kad Kristovi učenici u srcu svijeta svjedoče neoboriva načela Kristova Evanđelja, idu ususret progonu čija je žrtva svojevremeno bio i on sâm. Snagom duha nadvisio je svoje doba i nama dao primjer kako je bez lažnih kompromisa moguće čuvati živu, i nepokolebljivu vjeru. Prisjećajući se progona zbog vjernosti Kristu Bogu i Crkvi njegovoj, reče: „Ako [radi vjere] treba trpjeti – trpjet ćemo! Ako treba ići u zatvor, idemo! Ako pod mač, i tamo idemo uz milost Božju! Ako na križ, neka nas razapinju. Ako u smrt – rado umrijeti, ali sotoni popustiti ne. Kad bismo izdali Crkvu Božju za oglodane kosti koje nam dobacuje bezbožni progonitelj za izdaju Crkve Božje – to bi bila sablazan, koja se ne samo lako ne bi zaboravila, nego nikada. Radije umrijeti, nego izdati Crkvu svetu, Božju. Da smo htjeli izdati Crkvu, danas bismo stajali na počasnim tribinama i primali odlikovanja. Mene je tješila Isusova riječ: ‘Što bi vrijedilo sav svijet zadobiti, a dušu svoju upropastiti’?“ – naglasio je mons. Batelja.
Istaknuo je kako je bl. Alojzije u Isusovu pozivu na vjernost u progonstvu otkrio da će se „mržnja pojaviti ondje, gdje cvate dobrota“, ali i „da svi progonjeni zbog velikih ideala savjesti i vjere, zbog Boga i njegova Sina Isusa Krista, zbog Crkve i milosti – imaju osiguranu plaću na nebesima!“
Oni će, zaključuje mons. Batelja, jer Boga ljube iznad svega, od njega zadobiti milost i milosrđe. To će potvrditi i čin proglašenja svetim blaženoga Alojzija Stepinca. Imamo pravo za to se usrdno moliti i tome se opravdano nadati.
Prije završnog blagoslova, hodočasnici su izmolili molitvu za proglašenje svetim bl. Alojzija Stepinca, a okupljenima se obratio domaći župnik vlč. Ivan Vučak, koji je u znak zahvale što je prihvatio predvoditi ovo svečano slavlje, mons. Batelji uručio zajedničku fotografiju svećenika Zagrebačke crkvene pokrajine, nastalu na zajedničkom hodočašću u Krašić o 120. obljetnici rođenja i 20. obljetnici beatifikacije bl. Alojzija Stepinca, 3. listopada 2018. godine.
U koncelebraciji euharistijskog slavlja bilo je devetnaest svećenika, a u oltarnom prostoru slavlju su nazočile i sestre služavke Maloga Isusa, čije su članice bile uz Blaženika za vrijeme njegova uzništva u Krašiću.
Tiskovni ured Zagrebačke nadbiskupije