Knjiga „Sakralna arhitektura Zagreba u 20. stoljeću. Katoličke liturgijske građevine“, autorice dr. sc. Zorane Sokol Gojnik, objavljena ovih dana u nakladi UPI-2M PLUS d.o.o. i Arhitektonskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu predstavlja prvi sustavni, kritički i znanstveni prikaz sakralnog arhitektonskog nasljeđa grada Zagreba dvadesetoga stoljeća.
Na 348 stranica objavljeni su autoričini rezultati višegodišnjeg interdisciplinarnog bavljenja problematikom sakralne umjetnosti i arhitekture u gradu Zagrebu i suvremenom svijetu, te istraživanja provedenog u razdoblju od 2004. do 2008. godine u svrhu izrade doktorske disertacije obranjene na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 2010. godine pod mentorstvom doajena sakralne arhitekture dr. sc. Tomislava Premerla i akademika Mladena Obada Ščitarocija.
Istraživanje je svoj konačni oblik dobilo u razdoblju od siječnja 2009. do travnja 2010. godine, kada je izvršena sustavna klasifikacija i kritična obrada prikupljenog materijala, a u razdoblju od 2014. do najnovijeg razdoblja, doktorsko istraživanje, koje je dopunjeno u sklopu projekta „Heritage urbanism“ Hrvatske zaklade za znanost, prilagođeno je za potrebe izdanje ove vrijedne knjige.
Materijal istraživanja temelji se na izvornoj arhivskoj građi, publiciranoj građi te na knjigama, člancima, katalozima izložbi i zbornicima kongresa, koji se odnose na gradnju pojedinih liturgijskih građevina u Zagrebu i Europi, problemom liturgije kroz povijest i danas, odnosom liturgije i arhitekture te područja povijesti, teologije i filozofije koja daje uvid u opći kulturološko-povijesni i filozofsko-teološki kontekst u koji se smješta liturgijska arhitektura 20. stoljeća.
Opsežna arhivska građa, koja se prikupljala u arhivima pojedinih župa, Državnom arhivu, Nadbiskupskom i Kaptolskom arhivu, Nadbiskupskom duhovnom stolu, Arhivu Arhitektonskog fakulteta, Muzeju grada Zagreba, Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici, Arhivu Akademije znanosti i umjetnosti, Arhivu Gradskog poglavarstva grada Zagreba, kao i urbanistička arhivska građa prikupljena u relevantnim arhivima, prikazana je u prvom poglavlju Genealogija izgradnje liturgijskih građevina u Zagrebu u urbanističkim planovima 20. stoljeća.
Drugo poglavlje Arhitektonska obilježja liturgijskih građevina postavlja kriterije za promatranje arhitektonskih osobitosti liturgijskih građevina 20. stoljeća te predstavlja izbor primjera koji svojim osobitostima pripadaju dominantnoj arhitektonskoj paradigmi vremena i kao takvi su doprinos hrvatskoj arhitektonskoj baštini.
U trećem poglavlju Urbanistička obilježja liturgijskih građevina postavljeni su kriteriji prema kojima su se sagledale urbanističke osobitosti izgrađenih liturgijskih građevina u Zagrebu u 20. stoljeću.
Četvrto poglavlje Obilježja liturgijskih građevina u kontekstu liturgijskih zahtjeva zadani su kriteriji za sagledavanje liturgijskih građevina s motrišta zahtjeva liturgije. To poglavlje donosi i tipove liturgijskih građevina koji se pojavljuju u Zagrebu u 20. stoljeću te ih razlikuje kao liturgijske građevine temeljene na tridentskom konceptu (do 1965. godine) i temeljene na konceptu Drugog vatikanskog koncila, od 1965. godine, tipizirajući ih kao: longitudinalne s apsidom, centralne s longitudinalnim usmjerenjem i apsidom, longitudinalne s naznakom apside, longitudinalne s apsidom i naznakom transepta, longitudinalne bez apside, centralne s longitudinalnim usmjerenjem bez apside, centralne s centralnim usmjerenjem te nepravilni tip.
Metodom komparacije u petom je poglavlju Vrjednovanje doprinosa liturgijskih građevina Zagreba europskoj liturgijskoj arhitekturi zagrebačko liturgijsko nasljeđe stavljeno u širi europski kontekst te se pokušava vrjednovati njegov doprinos europskoj kulturi.
Šesto poglavlje knjige donosi Katalog koji predstavlja zbir podataka o genezi izgradnje 50 zagrebačkih sakralnih zdanja te ima nezaobilaznu dokumentacijsku vrijednost, čije je vrjednovanje provedeno u prethodnim poglavljima knjige. Prema jedinstvenim kriterijima (Naziv, Adresa, Autor, Godina projekta, Godina izgradnje, Godina dovršenja, Natječaj, Godina građevne dozvole, Izvođač, Naručitelj, Etape, Dokumentacija, Opis, Napomena i Literatura) obrađeni su ovi objekti: Bazilika Presvetog Srca Isusova – Palmotićeva, Crkva sv. Blaža – Gjure Deželića, Crkva Krista Kralja – Mirogoj, Crkva Presvetog Srca Isusova i kapela Sv. Antuna – Međubiskupijsko dječačko sjemenište na Šalati, Kapela Ranjenog Isusa – Trg bana Josipa Jelačića, Svetište Majke Božje Sljemenske Kraljice Hrvata – na Sljemenu, Crkva sv. Antuna Padovanskog – Sveti Duh, Kapela Majke Božje Kraljice Hrvata – Remetinec, Crkva Majke Božje Lurdske u Vrbanićevoj ulici, Crkva Svete Obitelji u Držićevoj aveniji, Crkva sv. Josipa na Trešnjevki, Crkva sv. Ivana Bosca u Podsusedu, Crkva sv. Marka Križevčanina na Selskoj cesti, Crkva Krista Kralja u Trnju, Crkva sv. Mihaela Arkanđela u Dubravi, Crkva Corpus Domini na Trešnjevki u Mošćeničkoj ulici, Crkva sv. Nikole Tavelića na Kustošiji, Crkva Marije Pomoćnice na Knežiji, Crkva sv. Ane u Rudešu, Crkva Kraljice svete krunice na Borongaju, Crkva Uzvišenja Sv. Križa u Sigetu, Crkva Presvetog Trojstva u Prečkom, Crkva Sv. Josipa Radnika u Gajnicama, Crkva Blažene Djevice Marije Žalosne u Španskom, Crkva Sv. Duha u Staglišću, Crkva sv. Pavla apostola u Retkovcu, Crkva Isusova Uskrsnuća u Sesvetskom Kraljevcu, Crkva Rođenja Blažene Djevice Marije u Šanci-Savici, Crkva sv. Vida u Petruševcu, Crkva sv. Maksimilijana Kolbea na Bijeniku, Crkva sv. Antuna Padovanskog u Sesvetskim Selima, Crkva sv. Mateja u Dugavama, Crkva Dobrog Pastira u Brestju, Crkva Svetih Anđela u Savskom gaju, Crkva Bezgrješnog začeća Blažene Djevice Marije u Dubravi, Crkva Bezgrješnog Srca Marijina na Jordanovcu, Crkva sv. Terezije od Djeteta Isusa u Miramarskoj, Crkva Svete Mati Slobode na Jarunu, Crkva sv. Jeronima u Maksimiru, Crkva Predragocjene Krvi Isusove u Kozari boku, Crkva Sv. Ivana apostola i evanđelista u Utrinama, Crkva Uzašašća Gospodnjega u Sloboštini, Crkva Marije Majke Crkve u Trnovčici, Crkva bl. Augustina Kažotića na Peščenici, Crkva sv. Leopolda Bogdana Mandića u Dubravi, Crkva sv. Nikole biskupa u Stenjevcu, Crkva sv. Ivana Krstitelja u Ivanjoj Reki, Crkva sv. Leopolda Bogdana Mandića u Ljubljanici-Voltinom, Crkva Blažene Djevice Marije u Remetincu-Blatu i Crkva Svete Marije Anđeoske u Sesvetskoj Sopnici.
Recenzenti knjige su: akademik Mladen Obad Ščitaroci, dr. sc. Tomislav Premerl i dr. sc. Zlatko Karač, a za savjete i mišljenja, među ostalima, posebnu zahvalnost autorica ističe liturgičarima prof. dr. sc. Anti Crnčeviću i prof. dr. sc. Ivanu Šašku. Akademik Obad Ščitaroci ističe da „dosad u Hrvatskoj nije objavljena nijedna publikacija koja sustavno i na ovako sveobuhvatan način sagledava problematiku sakralnog, posebice liturgijskog graditeljstva 20. stoljeća“.
Dr. Premerl, osvrćući se na značajni prilog dr. Sokol Gojnik „velikom i složenom problemu značajnog sudjelovanja specifične arhitektonske i urbanističke teme u razvoju grada Zagreba tijekom – upravo za taj arhitektonski sadržaj - burnoga razdoblja zbog nekoliko političkih režima i društvenih sustava“, zaključuje da se „ovim radom prvi put istražilo mjesto zagrebačke liturgijske arhitekture u cjelokupnoj arhitektonskoj baštini Zagreba 21. stoljeća“.
Dr. sc. Karač ističe da djelo „predstavlja pionirski iskorak u istraživanju tog gotovo neistraženog područja arhitektonskog stvaralaštva u Hrvatskoj jer postavlja valorizacijske kriterije i metodološke smjernice za istraživanje širega korpusa suvremene liturgijske baštine i u drugim našim gradovima“ te podsjeća da knjiga „upućuje na neke aspekte sakralnog stvaralaštva koji su bili zanemareni ili su u struci nedovoljno jasni, pa je stoga doprinos autorice važan i za praktično projektantsko razmišljanje novih liturgijskih prostora“.
Knjiga je objavljena uz financijsku potporu Nadbiskupskog duhovnog stola, Ministarstva znanosti i obrazovanje RH, Ministarstva kulture RH, Zaklade HAZU i Grada Zagreba.
Dr. sc. Zorana Sokol Gojnik, dipl. ing. arhitekture, docentica je na Katedri za projektiranje Arhitektonskog fakulteta. Rođena je u Splitu 1977. godine. Diplomirala je na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 2002. godine.
Tijekom studija 2001. godine boravila je u Parizu na stručnom usavršavanju, gdje je radila u Arhitektonskom birou Jean Paul Viguier Architecture. Od 2002. godine zaposlena je na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.
Godine 2010. stekla je doktorat znanosti s temom „Arhitektonska i urbanistička obilježja liturgijskih građevina u Zagrebu u 20. stoljeću“.
Uže područje njena znanstvenog i stručnog rada jest sakralna arhitektura, specifično liturgijska arhitektura. U svome znanstvenom djelovanju sudjelovala je na šest znanstvenoistraživačkih projekata Arhitektonskog fakulteta te objavila znanstvene radove vezane za temu sakralne arhitekture u relevantnim znanstvenim časopisima, kao i na domaćim i međunarodnim znanstvenim konferencijama.
U suradnji s arhitektonskim uredom „Siloueta“ [www.siloueta.com] ostvarila je brojne arhitektonske projekte. Ured djeluje na području raznovrsnih arhitektonskih tipologija s posebnim naglaskom na sakralnu - liturgijsku arhitekturu.
Sudjelovala je na velikom broju urbanističko-arhitektonskih natječaja na kojima je osvojila brojne nagrade. Svoje radove izlagala je na izložbama stručnih radova, a njezini su radovi publicirani u relevantnoj stručnoj literaturi. Arhitektonski ured Siloueta vodi zajedno sa svojim suprugom mr. sc Igorom Gojnikom i suradnicima.
Među značajnije arhitektonske projekte i realizacije ubraja ostvarenja: Rukometna dvorana Špansko u Zagrebu (2004.); Stadion Lapad u Dubrovniku (2009.); Projekt uređenja pristupnog trga ispred groblja Mirogoj (2009.); Liturgijska građevina za susret mladih s papom Benediktom XVI. u Zagrebu na Trgu bana Jelačića (2011.); Liturgijska građevina za misno slavlje s papom Benediktom XVI. u Zagrebu na Hipodromu (2001.); Projekt crkve sv. Ane u Rijeci (2012.); Hotel Mlini u Mlinima pokraj Dubrovnika (2015.); Vila Jelić u Mlinima (2015.); Uređenje prezbiterija crkve sv. Jurja na Jurja vesi u Zagrebu (2015.); Uređenje prezbiterija crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije u Brezovici (2015.); Uređenje unutrašnjosti crkve Majke Božje Lurdske u Zagrebu (2015.); Pastoralni centar župe Majke Božje Lurdske u Zagrebu (2015.).
U sklopu svoga pedagoškog rada na Arhitektonskom fakultetu nositeljica je kolegija Sakralna arhitektura – Uvod i projektiranje. Kao gost predavač sudjelovala je u nastavi kolegija Liturgijska arhitektura na Katoličkom bogoslovnom fakultetu i na kolegiju Židovi i arhitektura na Katedri za judaistiku Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
Članica je i Druge sinode Zagrebačke nadbiskupije na čijim je raspravama iznijela više svojih prijedloga, baziranih na području njezinog profesionalnog rada.
Nedjeljko Pintarić
predstojnik Ureda za kulturna dobra Zagrebačke nadbiskupije
