Draga braćo i sestre,
svake godine od objavljivanja enciklike Laudato si‘ (24. svibnja 2015.) kršćanska obitelj prvog dana rujna obilježava Svjetski dan molitve za skrb o stvorenom, kojim započinje Vrijeme stvorenoga koje završava 4. listopada, na spomendan sv. Franje Asiškog. U tom razdoblju kršćani diljem svijeta obnavljaju vjeru u Boga stvoritelja i ujedinjuju se na poseban način u molitvi i djelovanju radi zaštite zajedničkog doma.
Radostan sam što je tema koju je izabrala ekumenska obitelj za proslavu Vremena stvorenoga 2020. „Jubilej za Zemlju“, upravo u godini 50. obljetnice Dana Zemlje. U Svetom pismu, jubilej je sveto vrijeme prisjećanja, povratka, odmora, obnove i radosti.
- Vrijeme prisjećanja
Prije svega, pozvani smo prisjetiti se da je krajnji cilj stvorenoga svijeta u Božjoj „vječnoj suboti“. Putovanje je to koje ima svoje mjesto u vremenu, obuhvaćajući sedmodnevni tjedni ritam, ciklus od sedam godina i veliku Jubilarnu godinu koja dolazi na kraju sedam subotnjih godina.
Jubilej je, također, i vrijeme milosti za prisjetiti se izvornog poziva stvorenog svijeta da postoji i razvija se kao zajednica ljubavi. Postojimo samo u odnosima: s Bogom Stvoriteljem, s našom braćom i sestrama kao članovima zajedničke obitelji i sa svim Božjim stvorenjima unutar našeg zajedničkog doma. „Sve je u odnosu, a mi ljudi ujedinjeni smo kao braća i sestre na čudesnom hodočašću, povezani ljubavlju koju Bog ima prema svakom stvorenju i koja nas također povezuje u ljubavi s bratom Suncem, bratom Mjesecom, sestrom Rijekom i majkom Zemljom.“ (usp. LS, 92)
Jubilej je, dakle, vrijeme prisjećanja u kojem čuvamo uspomenu našeg među-relacijskog postojanja . Uvijek se moramo prisjećati kako je „sve međusobno povezano i da je istinska briga za vlastiti život i za naše odnose s prirodom neodvojiva od bratstva, pravednosti i vjernosti prema drugima.“ (LS, 70).
- Vrijeme povratka
Jubilej je vrijeme povratka i kajanja. Prekinuli smo veze koje su nas ujedinjavale sa Stvoriteljem, s drugim ljudima i ostalim stvorenim svijetom. Moramo izliječiti te oštećene odnose koji su neophodni za nas i cjelokupni život.
Jubilej je vrijeme povratka Bogu, našem ljubljenom Stvoritelju. Nije moguće živjeti u skladu sa stvorenim svijetom ako nismo u miru sa Stvoriteljem, izvorom i ishodištem svih stvari. Kao što je primijetio papa Benedikt, „brutalna konzumacija stvorenoga počinje tamo gdje nema Boga, tamo gdje je materija postala samo materijal za nas, gdje smo mi sami krajnja mjera, gdje je sve jednostavno naše vlasništvo“ (Susret sa svećenicima, đakonima i sjemeništarcima biskupije Bolzano-Bressanone, 6. kolovoza 2008.).
Jubilej nas poziva da još jednom razmislimo o drugim ljudima, posebno siromašnima i najranjivijima. Pozvani smo ponovno prihvatiti Božji izvorni plan ljubavi o stvaranju kao zajedničku baštinu, gozbu koju dijelimo sa svom našom braćom i sestrama u duhu zajedničkoga življenja; ne u međusobnom nadmetanju, već u radosnom zajedništvu u kojem se međusobno podržavamo i štitimo. Jubilej je vrijeme za oslobađanje potlačenih i svih okovanih u okove različitih oblika modernog ropstva, uključujući trgovinu ljudima i dječji rad.
Nadalje, moramo početi ponovno osluškivati samu zemlju, u Svetom pismu prikazanu kao adamah, tlo od kojeg je stvoren čovjek, Adam. Danas nas glas stvaranja opominje da se vratimo na svoje ispravno mjesto u prirodno stvorenom redu – da se prisjetimo kako smo dio ove međusobno povezane mreže života, a ne njegovi gospodari. Raspad biološke raznolikosti, vrtoglavi porast klimatskih katastrofa, nejednak utjecaj trenutne pandemije na siromašne i ranjive: sve je to poziv na uzbunu pred neobuzdanom pohlepom i potrošnjom.
Osobito tijekom ovog Vremena stvorenoga, osluškujmo otkucaje stvaranja. Naime, svijet je stvoren kako bi naviještao Božju slavu, kako bi nam pomogao u svojoj ljepoti otkriti Gospodara svega stvorenoga i vratiti mu se (usp. sv. Bonaventura, In II Sent., I, 2, 2, q. 1, zaključak; Brevil., II, 5.11). Zemlja od koje smo sazdani mjesto je molitve i meditacije. „Probudimo estetski i kontemplativni osjećaj kojeg nam je Bog dao“ (Querida Amazonia, 56). Sposobnost divljenja i kontempliranja nešto je što posebno možemo naučiti od naše domorodačke braće i sestara, koji žive u skladu sa zemljom i njezinim višestrukim oblicima života.
- Vrijeme odmora
U svojoj mudrosti, Bog je odredio subotu kako bi se zemlja i njezini stanovnici mogli odmoriti i obnoviti. Međutim, današnji način života tjera planet izvan njegovih granica. Naša stalna potražnja za rastom i beskrajni ciklus proizvodnje i potrošnje iscrpljuju prirodni svijet. Šume se sijeku, tlo erodira, polja propadaju, pustinje rastu, mora postaju sve kiselija, a oluje jačaju. Stvorenje jeca!
Tijekom Jubileja, Božji narod pozvan je odmoriti se od svog uobičajenog rada kako bi omogućio zemlji da se izliječi i obnovi, jupravo zahvaljujući padu uobičajene potrošnje. Danas moramo pronaći pravedne i održive načine života koji mogu pružiti Zemlji odmor koji joj je potreban, načine koji pružaju dovoljno sredstava za život, a ne uništavaju ekosustave koji nas održavaju.
Na neki nas je način trenutna pandemija dovela do ponovnog otkrivanja jednostavnijih i održivih načina života. Kriza nam je u neku ruku dala priliku razviti nove načine života. Već možemo vidjeti kako se zemlja može oporaviti ako joj dopustimo da se odmori: zrak postaje čišći, vode bistrije, a životinje su se vratile na mnoga mjesta s kojih su prethodno nestala. Pandemija nas je dovela do raskrižja. Moramo iskoristiti ovaj odlučujući trenutak kako bismo okončali svoje suvišne i destruktivne ciljeve i aktivnosti te njegovati vrijednosti, veze i aktivnosti koje daju život. Moramo preispitati svoje navike upotrebe energije, potrošnje, prijevoza i prehrane. Moramo ukloniti nebitne i štetne aspekte iz svojih gospodarstava i stvoriti plodonosne načine trgovanja, proizvodnje i prijevoza robe.
- Vrijeme obnove
Jubilej je vrijeme obnove izvorne harmonije stvaranja i liječenja ugroženih ljudskih odnosa.
Jubilej nas poziva da ponovno uspostavimo pravedne društvene odnose, svima vraćajući slobodu i dobra te opraštajući dugove. Ne bismo smjeli zaboraviti povijest iskorištavanja južnog dijela Zemlje koje je stvorilo ogroman ekološki dug, uglavnom zbog krađe dobara i prekomjerne upotrebe zajedničkog prostora za zbrinjavanje otpada. Vrijeme je za vraćenje pravde. U tom kontekstu ponavljam svoj poziv za oprost duga najranjivijim zemaljama, prepoznajući ozbiljne učinke medicinske, socijalne i ekonomske krize s kojima se suočavaju kao rezultat Covid-19. Također, potrebno je osigurati da poticaji za oporavak, koji se razvijaju i primjenjuju na globalnoj, regionalnoj i nacionalnoj razini, budu učinkoviti. Politika, zakonodavstvo i ulaganja moraju biti usmjereni na opće dobro i jamčiti ispunjavanje globalnih socijalnih i ekoloških ciljeva.
Također, moramo obnoviti zemlju. Budući da se nalazimo u klimatskoj opasnosti, obnova klimatske ravnoteže je od najveće važnosti. Ponestaje nam vremena, na što su nas podsjetila naša djeca i mladi. Moramo učiniti sve što je u našoj moći da ograničimo porast prosječne globalne temperature ispod praga od 1,5° C, kako je utvrđeno Pariškim klimatskim sporazumom, jer će se prekoračenje te granice pokazati katastrofalnim, posebno za siromašne zajednice širom svijeta. U ovom kritičnom trenutku moramo se zauzeti za generacijsku i međugeneracijsku solidarnost. Pripremajući se za glavni klimatski summit u Glasgowu u Ujedinjenom Kraljevstvu (COP 26), potičem svaku zemlju da usvoji ambicioznije nacionalne ciljeve za smanjenje emisija.
Od presudne je važnosti i obnova bioraznolikosti u kontekstu nestanka vrsta i degradacije ekosustava. Moramo podržati poziv Ujedinjenih naroda da se 30% zemljine površine proglasizaštićenim područjem do 2030. godine, kako bi se zaustavila alarmantna stopa gubitka biološke raznolikosti. Pozivam međunarodnu zajednicu na zajedničku suradnju kako bi osiguralo da Sastanak o biološkoj raznolikosti (COP 15) u Kunmingu u Kini bude prekretnica prema ponovnoj uspostavi Zemlje kao doma života u punini, kako je Stvoritelj i želio.
Pozvani smo pravedno obnavljati, osiguravajući da oni koji su generacijama naseljavali zemlju, mogu ponovno u potpunosti povratiti kontrolu nad njezinom upotrebom. Domorodačke zajednice moraju biti zaštićene od tvrtki, posebno multinacionalnih, koje, štetnim vađenjem fosilnih goriva, minerala, drva i agroindustrijskih proizvoda, čine ono što ne mogu u svojim matičnim zemljama iz kojih potječe njihov kapital.“ (usp. LS, 51). Ovaj korporativni prekršaj predstavlja „novi oblik kolonijalizma“ (sv. Ivan Pavao II., Obraćanje Papinskoj akademiji društvenih znanosti, 27. travnja 2001., cit. u Querida Amazonia, 14.), koji sramotno iskorištava siromašne zajednice i zemlje koje očajnički žude za gospodarskim razvojem. Moramo ojačati nacionalno i međunarodno zakonodavstvo kako bi se regulirale aktivnosti ekstraktivnih tvrtki i oštećenima osigurao pristup pravdi.
5.Vrijeme radosti
U biblijskoj tradiciji Jubilej predstavlja radostan događaj, čiji početak je označavao zvuk trublje koji je odjekivao čitavom zemljom. Znamo da je vapaj Zemlje i siromaha posljednjih godina postao još glasniji i bolniji. Istodobno, svjedoci smo i kako Duh Sveti nadahnjuje pojedince i zajednice širom svijeta da se okupe kako bi obnovili zajednički dom i obranili najranjivije u našoj sredini. Svjedoci smo postupne pojave velike mobilizacije ljudi koji odozdo i s periferije velikodušno rade na zaštiti zemlje i siromašnih. Raduje vidjeti toliki broj mladih ljudi i zajednica, posebno domorodačkih, koji su predvodnici u odgovoru na ekološku krizu. Oni pozivaju na Jubilej Zemlje i na novi početak, svjesni da se „stvari mogu mijeniti“ (LS, 13).
Raduje nas i kada vidimo kako posebna godišnjica Laudato Si nadahnjuje mnoge inicijative na lokalnoj i globalnoj razini za brigu o našem zajedničkom domu i siromašnima. Ova bi godina trebala dovesti do dugoročnih operativnih planova za bavljenje integralnom ekologijom u našim obiteljima, župama i biskupijama, redovničkim zajednicama, školama i sveučilištima, zdravstvu, poslovnim i poljoprivrednim institucijama, kao i u mnogim drugim područjima.
I mi se radujemo što se vjerske zajednice okupljaju kako bi stvorile pravedniji, mirniji i održiviji svijet. Posebno smo sretni što Vrijeme stvorenoga postaje istinska ekumenska inicijativa. Nastavimo rasti u svijesti da svi živimo u zajedničkom domu kao članovi jedne obitelji.
Radujmo se jer u svojoj ljubavi Stvoritelj podržava naše skromne napore za Zemlju. To je također Božja kuća, gdje je njegova Riječ „postala tijelom i nastanila se među nama“ (Iv 1,14), mjesto na kojem se izljev Duha Svetoga neprestano obnavlja.
„Pošalji Duha svoga, Gospodine, i obnovi lice zemlje“ (usp. Ps 104,30).
Rim, Sveti Ivan Lateranski, 1. rujna 2020.
