U evanđelju smo današnje liturgije slušali početak takozvanog Isusovog „oproštajnog govora“ – rekao je papa Franjo danas prije molitve Kraljice neba i podsjetio – To su riječi koje je uputio učenicima na kraju Posljednje večere, neposredno prije podnošenja muke. U tako dramatičnom trenutku Isus je rekao: „Neka se ne uznemiruje srce vaše!“ To kaže i nama u životnim teškoćama. No što moramo učiniti da se naše srce ne uznemiruje?
Isus pokazuje dva lijeka protiv uznemiravanja – rekao je Papa i istaknuo – Prvi je: „Vjerujte u mene!“ Taj savjet izgleda pomalo teorijski i apstraktan. Međutim, Isus nam želi reći konkretnu stvar. Zna da u životu najveća tjeskoba i uznemirenost proizlaze iz osjećaja da nećemo uspjeti, da smo sami i bez oslonca u odnosu na ono što se događa. Tu tjeskobu u kojoj se na teškoću nadovezuje teškoća, sami ne možemo nadvladati. Zato Isus traži da vjerujemo u njega, to jest da se ne oslanjamo na sebe, nego na njega, jer oslobođenje od uznemirenosti prolazi kroz povjerenje. Isus je uskrsnuo i živ upravo kako bi uvijek bio uz nas. Dakle, možemo mu reći: „Isuse, vjerujem da si uskrsnuo i da si uz mene. Vjerujem da me slušaš. Donosim ti ono što me uznemirava, svoje brige. Vjerujem u tebe i tebi se povjeravam.
Postoji i drugi lijek protiv uznemiravanja koji Isus izražava ovim riječima: „U domu Oca mojega ima mnogo stanova. Idem pripraviti vam mjesto“ – citirao je Sveti Otac i primijetio – To je ono što je Isus učinio za nas; rezervirao nam je mjesto u nebu. Na sebe je uzeo naše čovještvo kako bi ga odnio s onu stranu smrti, na novo mjesto, u nebo, jer tamo gdje je On, tamo smo i mi. To je sigurnost koja nas tješi; postoji mjesto koje je rezervirano za svakoga.
Nemojmo živjeti bez svrhe i konačnog cilja – potaknuo je papa Franjo i napomenuo – Bog nas očekuje, dragocjeni smo mu, zaljubljen je u ljepotu svoje djece. Za nas je pripremio najdostojnije i najljepše mjesto, a to je raj. Ne zaboravimo; prebivalište koje nas očekuje je raj. Ovdje smo u prolazu. Stvoreni smo za nebo, za vječni život i da zauvijek živimo. Zauvijek je nešto što sada ne možemo ni zamisliti. No još je ljepše misliti da će to „zauvijek“ biti u radosti, u punom zajedništvu s Bogom i s drugima, bez suza, mržnje, podjela i uznemiravanja.
No kako doći do raja? Kojim putem? – upitao je Papa i odgovorio – Evo Isusove odlučne rečenice: „Ja sam put!“ Da bismo došli u nebo, Isus je put, s njim treba imati živi odnos, oponašati ga u ljubavi, te njegove korake slijediti. Mi, kršćani, možemo se pitati: „kojim putem idemo?“ Postoje putovi koji ne vode u nebo. To su putovi moći, svjetovnosti i samoostvarivanja.
Postoji Isusov put, to jest put ponizne ljubavi, molitve, blagosti i povjerenja. To nije put na kojem sam ja protagonist, to je put na kojem je Isus protagonist mojega života. To znači svaki dan ići dalje, govoreći mu: „Isuse, što misliš o tom mojem izboru? Što bi u toj situaciji učinio s tim ljudima? Pomoći će nam ako zamolimo Isusa, koji je Put, da nas usmjeri prema nebu. Neka nam Gospa, Kraljica neba, pomogne slijediti Isusa, koji nam je otvorio raj – zaključio je Sveti Otac.
