Papa je potaknuo članove Pokreta fokolara da nastave ići svojim putom „dinamičke vjernosti“ karizmi koju im je ostavila utemeljiteljica Chiara Lubich, te im savjetovao da bježe od autoreferencijalnosti.
Kako bi ih ohrabrio u njihovoj zadaći, u govoru im je iznio nekoliko misli koje je sažeo u tri točke: „vrijeme nakon utemeljiteljice; važnost kriza; te živjeti duhovnost u dosljednosti i realizmu“.
Prošlo je 12 godina od preminuća Chiare Lubich i pozvani ste nadvladati prirodnu zbunjenost, kao i brojčani pad, kako biste i dalje bili živi izraz karizme utemeljenja. Za to je potrebna dinamička vjernost odnosno zauzimanje kako biste ostali vjerni prvotnom izvoru, nastojeći ga razmotriti i izraziti u dijalogu s novim društvenim i kulturnim situacijama.
Vaša duhovnost, obilježena dijalogom i otvorenošću za različite kulturne, društvene i vjerske, kontekste, sigurno može poduprijeti taj proces. Otvorenost prema drugima, tkogod oni bili, uvijek valja njegovati. Evanđelje je upućeno svima, ali ne kao prozelitizam; ono je kvasac novoga humanizma na svakom mjestu i u svako vrijeme. Ta otvorenost i dijalog pomoći će vam izbjeći svaku autoreferencijalnost koja nikada ne proizlazi od dobroga duha, istaknuo je Papa.
To je ono što želimo čitavoj Crkvi – da se čuva okretanja sebi, što vodi stalnoj zaštiti institucije na štetu osoba, i što može dovesti također do opravdavanja ili skrivanja oblika zloporabe, uz mnogo boli koje smo otkrili i proživjeli posljednjih godina. Autoreferencijalnost treba prepustiti mjesto, također u Pokretu fokolara, pareziji, transparentnosti, kako bi se hrabro i u istini suočio s različitim problemima, prateći uvijek upute Crkve koja je prava majka, te odgovarajući na potrebe pravednosti i ljubavi.
Druga točka koju je istaknuo papa Franjo jest važnost kriza. Ne može se živjeti bez kriza, krize su blagoslov, za život ljudi, a i za život institucija. Sukob je negativan, a ne kriza, pojasnio je. Svaka je kriza poziv na novu zrelost; to je vrijeme duha, potiče potrebu za dopunjavanjem, ne obeshrabrujući se pred ljudskom slojevitošću i kontradikcijama. Danas se mnogo ističe važnost otpornosti pred teškoćama, odnosno sposobnosti za pozitivno suočavanje s njima, crpeći iz njih mogućnosti.
Treća točka na koju je Papa privukao pozornost jest življenje duhovnosti pokreta – usredotočene na Isusovu molitvu da „svi budu jedno“ – u dosljednosti i realizmu. To zahtijeva dvostruku obvezu – izvan pokreta i unutar njega. Što se tiče djelovanja izvan pokreta, Papa je njegove članove ohrabrio da budu svjedoci blizine s bratskom ljubavlju koja nadvladava svaku prepreku i doseže svako ljudsko stanje. U tomu je službenica Božja Chiara Lubich dala brojne primjere, istaknuo je Papa. To je put bratske blizine, koji prenosi prisutnost Uskrsloga muškarcima i ženama našega doba, počevši od siromašnih, posljednjih, odbačenih; radeći zajedno s ljudima dobre volje u svrhu promicanja pravednosti i mira.
Promicati sve više sinodalnost, suodgovornost i sudjelovanje svih članova, poticaj je pape Franje što se tiče zauzimanja unutar pokreta. Valja nasljedovati logiku zajedništva prema kojoj svi mogu staviti u službu drugima svoje darove i svoja mišljenja u istini i slobodi.
Papa je potom potaknuo članove pokreta da, nasljedujući Chiaru Lubich, uvijek slušaju Kristov vapaj napuštenosti na križu, koji očituje najvišu mjeru ljubavi. Milost koja iz njega proizlazi u stanju je potaknuti u nama, slabima i grješnima, velikodušne odgovore, a katkada i herojske; u stanju je preobraziti trpljenje te čak i tragedije u izvor svjetla i nade za ljudski rod. U tom prijelazu iz smrti u život nalazi se središte kršćanstva, a i vaše karizme, rekao je Papa.
Zahvalivši im za njihovo radosno svjedočenje evanđelja koje daju Crkvi i svijetu papa Franjo je blagoslovio prisutne te sve članove pokreta povjerio Mariji, Majci Crkve.
