Ovih dana uporno govorimo: „Sve će biti dobro!“ No pred strahovima i najsmjelija nada može iščeznuti. Međutim, Isusova nada u srce stavlja sigurnost da Bog sve može okrenuti na dobro, jer daje da čak i iz groba iziđe život
Ušutkajmo krikove smrti, dosta je bilo ratova! Neka se zaustavi proizvodnja i trgovina oružjem, jer trebamo kruh, a ne puške. Neka se prestanu činiti pobačaji kojima se ubijaju nevini životi. Neka se otvore srca onih koji imaju, da ispune prazne ruke onih koji su lišeni neophodnog, apelirao je papa Franjo sinoć, u propovijedi na vazmenom bdijenju, u bazilici svetoga Petra.
Usredotočivši se na Matejevo evanđelje u kojem se govori o ženama koje su na uskrsno jutro otišle na Isusov grob, Papa je istaknuo kako se one žalošću i strahom nisu dale paralizirati, nego su molitvom i ljubavlju pomogle da se razvije nada. Koliki su ljudi u vrijeme žalosti učinili i čine kao i te žene, sijući klice nade! To čine malim gestama pomoći, ljubavi i molitve – primijetio je Papa.
Večeras stječemo temeljno pravo koje nam se neće oduzeti; pravo na nadu – rekao je Sveti Otac i objasnio – To je nova i živa nada koja dolazi od Boga. To nije puki optimizam, nego dar s neba koji sami nismo mogli zadobiti. Ovih dana uporno govorimo: „Sve će biti dobro!“ No pred strahovima i najsmjelija nada može iščeznuti. Međutim, Isusova nada u srce stavlja sigurnost da Bog sve može okrenuti na dobro, jer daje da čak i iz groba iziđe život.
Grob je mjesto iz kojega oni koji uđu ne izlaze van – rekao je papa Franjo i dodao – No Isus je za nas izišao i uskrsnuo kako bi život donio tamo gdje je smrt, te kako bi novi život otpočeo u srcu koje je zapečaćeno kamenom. Stoga ne popuštajmo rezignaciji i ne navaljujmo kamen na nadu. Možemo se i moramo nadati, jer Bog je vjeran. Nije nas ostavio same, došao je u svaku našu patnju, tjeskobu i smrt. Njegovo je svjetlo rasvijetlilo tamu groba, te i danas želi doprijeti u najtamniji kutak našega života.
Uskrsni navještaj nade potiče na poslanje. Isus želi da nadu nosimo u svakodnevni život, pa i u „pogansku Galileju“ našega vremena. Taj se navještaj nade ne smije ograničiti samo na naše crkvene prostore, nego se mora nositi svima. Kako je lijepo biti kršćani koji tješe, nose terete drugih i ohrabruju, te navjestitelji života u vrijeme smrti. Nosimo pjesmu života u sve Galileje i krajeve u kojima se nalazi čovječanstvo kojem pripadamo i koje nam pripada, jer svi smo braća i sestre – zaključio je Papa.
