Svećenici imaju biti posrednici Božje ljubavi, a ne menadžeri koji misle na vlastiti interes – upozorio je papa Franjo u propovijedi na jutarnjoj misi u Domu svete Marte, u kojoj je govorio o kušnjama koje kod svećenikâ mogu staviti u opasnost njihovu službu. Papa je upozorio da ima „krutih“ svećenika koji opterećuju vjernike stvarima koje sami ne nose. Osim toga, upozorio je na iskušenje svjetovnosti koja svećenika pretvara u službenika i – kako je rekao – stvara ga smiješnim.
Nalik su djeci kojoj nešto ponudiš, ali im se to ne sviđa, onda im ponudiš nešto potpuno drugačije, ali ni to nije dobro. Papa Franjo je u propovijedi krenuo od današnjega Evanđelja i Isusovih riječi kada ističe nezadovoljstvo naroda koji nije nikada zadovoljan. I danas – odmah je primijetio Papa – ima nezadovoljnih kršćana, i to mnogo, koji ne uspijevaju shvatiti čemu nas Gospodin uči, ne uspijevaju shvatiti bît evanđeoske objave. Govoreći potom o nezadovoljnim svećenicima, primijetio je da loše utječu. Žive nezadovoljni, stalno traže neke nove planove, jer je njihovo srce daleko od Isusove logike, i zbog toga se žale ili žive žalosni.
‘Ne’ svećenicima menadžerima, ‘da’ svećenicima posrednicima Božje ljubavi
Isusova bi logika, naprotiv, trebala svećeniku pružiti puno zadovoljstvo. Njegova je logika, logika posrednika. Isus je posrednik između Boga i nas – istaknuo je papa Franjo. A mi trebamo krenuti tim putom posrednika, a ne onim drugim, koji je sličan, ali nije isti. Menadžer, naime, – prema Papinim riječima – obavlja svoj posao i prima plaću, on nikada ne gubi. Posrednik je potpuno drugačiji.
Posrednik gubi samoga sebe kako bi povezao strane – objasnio je Papa – daje svoj život, daje sebe, to je cijena. Plaća vlastitim životom, svojim umorom, svojim radom, s više stvari, ali – u ovom slučaju župnik – to čini kako bi ujedinio stado, kako bi ujedinio narod i poveo ga do Isusa. Logika Isusa kao posrednika jest logika satiranja samoga sebe. Sveti Pavao je u Poslanici Filipljanima jasan: ‘Sam sebe oplijeni (…), ponizi sam sebe’, kako bi omogućio to sjedinjenje, i to sve do smrti na križu. Takva je njegova logika: isprazniti se, poniziti se – napomenuo je Sveti Otac.
Istinski je svećenik posrednik koji je vrlo blizu svojemu narodu, dok menadžer obavi svoj posao, a poslije uzme i drugi, uvijek kao službenik, i ne zna što znači uprljati svoje ruke usred stvarnosti. Upravo stoga – dodao je – kada se svećenik promijeni iz posrednika u menadžera, nije sretan. A sreću tada traži u pokazivanju sebe, svojega autoriteta.
Krutost dovodi do udaljavanja osobâ koje traže utjehu
Službenicima svojega vremena Isus je govorio kako im se sviđa šetati ulicama da bi se pokazali i kako bi im ljudi iskazivali poštovanje – napomenuo je Papa te primijetio – Tako svećenici, da bi se učinili važnima, kreću putom krutosti. Udaljeni od naroda, često ne znaju što je ljudska bol; gube ono što su naučili u vlastitom domu, od oca, majke, djeda, bake, braće… Sve to oni gube. Kruti su i opterećuju vjernike brojnim stvarima koje sami ne izdržavaju. Šiba u ruci, s Božjim narodom: To se ne smije, i to se ne smije…’. I tako mnogi ljudi koji se približe tražeći malo utjehe i razumijevanja, budu otjerani tom krutošću – primijetio je papa Franjo.
Kada kruti i svjetovni svećenik postane službenik, postaje smiješan
Međutim, – upozorio je Sveti Otac – krutost se ne može održati dugo, potpuno. Na kraju ćeš izgledati kruto, ali u nutrini ćeš biti potpuno neuspješan. Svjetovni, kruti svećenik je nezadovoljan, jer je krenuo pogrješnim putom – istaknuo je Papa te se prisjetio događaja koji mu je ispripovjedio jedan stariji monsinjor iz kurije. Jednom je, naime, otišao u trgovinu specijaliziranu za svećeničku odjeću, kupiti par košulja i tamo je ugledao mladića s pelerinom, srebrnim lancem i svećeničkim šeširom, kako se gleda u ogledalu. Taj monsinjor – nastavio je Papa – vrlo mudar, zdravim je humorom to komentirao: ‘I onda se kaže da Crkva ženama uskraćuje svećeništvo’. Tako zvanje koje obavlja svećenik, kada on postane službenik, postaje smiješno – primijetio je Papa.
Dobar se svećenik poznaje po tomu ako se zna igrati s djecom
U ispitu savjesti mislite na to: jesam li danas bio službenik ili posrednik? – napomenuo je potom Sveti Otac. Jesam li čuvao sebe, jesam li tražio sebe, svoju udobnost, svoj red, ili sam učinio da dan prođe u služenju drugima? – rekao je Papa te dodao kako mu je jednom jedna osoba rekla da prepoznaje svećenike po njihovu ponašanju prema djeci, po njihovoj igri s djecom. To je vrlo zanimljivo, jer znači da se znaju sniziti, približiti se malim stvarima – primijetio je papa Franjo.
Sv. Polikarp, sv. Franjo Ksaverski, sv. Pavao – tri ikone svećenika prenositelja
Na kraju propovijedi Papa je istaknuo tri ‘ikone’ svećenika posrednika. Prvi je veliki Polikarp, koji nije želio zanijekati Krista te je hrabro pošao na lomaču; a kada ga je okružila vatra, vjernici koji su bili tamo osjetili su miris kruha. Tako završava posrednik – kao komad kruha za svoje vjernike – rekao je Papa. Druga je ikona sveti Franjo Ksaverski, koji je preminuo mlad, gledajući Kinu kamo je želio ići, ali nije uspio jer ga je Gospodin pozvao k sebi. I posljednja ikona, sveti Pavao.
Rano toga jutra – kazao je Papa – vojnici su došli do njega, uzeli ga, a on je hodao pognut. Znao je da se to događa zbog izdaje nekih u kršćanskoj zajednici, ali on se u svojemu životu mnogo borio, te se prikazao Gospodinu kao žrtva. Te nam tri ikone mogu pomoći – istaknuo je papa Franjo te na kraju potaknuo svećenike da se upitaju: kako želim završiti svoj svećenički život, kao službenik, kao menadžer, ili kao prenositelj, odnosno na križu?
Radio Vatikan | Bitno.net
