Samo Božja ljubav u konačnici može spasiti brata – rekao je papa Franjo prije molitve Anđeoskog pozdravljenja na Trgu svetoga Petra. Odlomak Matejeva Evanđelja iz današnje liturgije, iz četvrtog Isusova govora, poznat je kao govor o zajedništvu i crkvenosti (Mt 18,15-20) – rekao je Papa i primijetio – govori o bratskoj opomeni i potiče nas na razmišljanje o dvostrukoj dimenziji kršćanskoga života, to jest o zajedničkom životu koji zahtijeva zaštitu zajedništva i osobnoj dimenziji koja zahtijeva pažnju i poštovanje svake pojedine savjesti.
Kako bi ispravio brata koji je pogriješio, Isus savjetuje pedagogiju oporavka koja je izražena u tri koraka – rekao je Sveti Otac i istaknuo – Prije svega kaže: „Pogriješi li tvoj brat, idi i pokaraj ga nasamo“; to znači da se njegov grijeh ne smije iznositi u javnosti. Radi se o tome da bratu trebamo otići s poštovanjem i pažnjom, ne kako bismo ga sudili, nego da mu pomognemo da postane svjestan onoga što je učinio.
Tu Isusovu pouku, zbog nekoliko razloga, nije lako provesti u praksu – rekao je papa Franjo i napomenuo – Postoji bojazan da bi brat ili sestra mogli loše reagirati; ponekad nedostaje dovoljno povjerenja, a tu su i drugi razlozi. Međutim, može se dogoditi da prvi pothvat, unatoč našim dobrim nakanama, ne uspije. U tom je slučaju dobro ne odustati, nego nastojati dobiti potporu nekog drugog brata ili sestre. Isus kaže: „Ne posluša li te, uzmi sa sobom još jednoga ili dvojicu, neka na iskazu dvojice ili trojice svjedoka počiva svaka tvrdnja“.
To je propis Mojsijeva zakona – rekao je Papa i nastavio – Iako može izgledati protiv optuženoga, zapravo je služio kako bi ga se zaštitilo od lažnih tužitelja. Isus ide dalje od toga; od dvojice se svjedoka ne traži da optužuju i sude, nego da pomažu. Naime, Isus uzima u obzir da bi i taj pristup sa svjedocima mogao doživjeti neuspjeh, za razliku od Mojsijeva zakona u skladu s kojim je svjedočenje dvojice ili trojice bilo dovoljno za osudu. Zapravo i ljubav dvojice ili trojice braće ne mora biti dovoljna.
U tom slučaju Isus kaže: reci zajednici, to jest Crkvi – citirao je Sveti Otac i dodao – U nekim je situacijama uključena cijela zajednica. Postoje stvari u kojima druga braća ne mogu biti ravnodušna; potrebna je veća ljubav da bi se brat spasio. No ponekad i to ne mora biti dovoljno. Isus kaže: „Ako pak ni Crkve ne posluša, neka ti bude kao poganin i carinik“. Taj izraz, naizgled tako prezriv, zapravo potiče da brata stavimo u Božje ruke. Samo će Bog Otac moći iskazati veću ljubav od one koju imaju sva braća zajedno.
Isusova je ljubav ta koja je prihvatila pogane i carinike, sablažnjavajući ljude onoga vremena koji su ispravno mislili. Stoga se ne radi o osudi bez priziva, nego o priznanju da ponekad i naša ljudska nastojanja mogu propasti, te da se brat, samo našavši se sam pred Bogom, može suočiti s vlastitom savjesti i odgovornosti za svoja djela. Neka nam Djevica Marija pomogne da bratska opomena postane naša zdrava navika, kako bismo u svojim zajednicama uvijek mogli uspostaviti nove bratske odnose, utemeljene na uzajamnom opraštanju i osobito na nepobjedivoj snazi Božjega milosrđa – zaključio je papa Franjo.
