Koncelebrirali su predsjednik Hrvatske biskupske konferencije zadarski nadbiskup Želimir Puljić, šibenski biskup Tomislav Rogić, vojni biskup Jure Bogdan, hvarski biskup i imenovani mostarsko-duvanjski biskup Petar Palić, umirovljeni šibenski biskup Ante Ivas, provincijal Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja fra Marko Mrše, gvardijan i župnik u Kninu fra Josip Gotovac te brojni svećenici.
U homiliji je nadbiskup istaknuo da je ovaj dan bogat memorijom, bremenit i svečan. Ovaj dan, na svoj način, nadilazi svoje naslove jer u sebi nosi našu duboku želju i trajno stremljenje „za krst časni i slobodu zlatnu“ te nas, istovremeno, otvara budućnosti.
„Povijesna memorija nas podsjeća na naše pretke, djedove i bake, očeve i majke, koji su se susreli s Radosnom viješću slobode i nade sklapajući svoj krsni savez vjernosti Bogu u Katoličkoj Crkvi. Krsni savez pratio ih je stoljećima, dobro svjesni da su za slobodu ne samo rođeni, nego kršteni i oslobođeni. Urođeni milosni krsni gen slobode i nade svjedočili su i prenosili novim naraštajima. Bilo je tu ljeta i zima, ali uvijek i iznova nada je budila nova proljeća. Kršćanska nada, ovom urođenom milosnom genu ne dopušta da mutira u ravnodušnost i beznađe. Zato s ponosom slavimo Dan ostvarenih snova prošlih naraštaja, zahvalni našim hrabrim braniteljima koji su za slobodu svoje Domovine sve dali. I život svoj! Naše zahvalno sjećanje, kulturna je stečevina civiliziranih naroda, a ponos i slavlje obogaćuje i čini kreativnim naše svakodnevlje. Ovo naše sjećanje uključujemo u veliku i jedinstvenu memoriju – spomen čin Kristove žrtve ljubavi, koja u sebi obuhvaća čitavu povijest i našu nadu do ostvarenja punine života. U Kristovoj žrtvi ljubavi danas se spominjemo naših branitelja, svih žrtava iz ljubavi za slobodu, svih nevinih žrtava rata na svim stranama, kao i onih koji su tragične žrtve bez pravog razloga – zbog zlih namjera“, istaknuo je mons. Barišić.
Govoreći o memoriji, nadbiskup Barišić upozorio je da lošiji učenici ne pamte dobro pa ponavljaju gradivo, a mudri ne zaboravljaju povijest i s memorijom prošlosti grade budućnost. Opasnost je rastavljati ih i ignorirati jer svaka budućnost mora imati memoriju prošlosti i iz nje učiti.
Osvrnuvši se na prvo čitanje u kojemu prorok Mihej govori o Abrahamovu potomstvu, o Izraelu koji se sjeća svoga izlaska iz egipatskog ropstva, a Izrael je u opasnosti da postane „šikarje usred voćnjaka“, nadbiskup Barišić istaknuo je da za život zajednice nisu dovoljna samo materijalna sredstva te da je kruh potreban svima, ali za život nije dovoljan.
„Uz kruh, materijalna sredstva, još više potrebne su nam duhovno-moralne vrednote, smisao života, potrebna nam je riječ Božja. Njegova životvorna riječ rađa i hrani slobodu, daje nadu, dostojanstvo osobe, obranu života, odgaja za solidarnost, daruje mir i pomirenje, svijest da smo sinovi i kćeri Oca nebeskoga, a međusobno braća i sestre. Danas, na Dan pobjede i domovinske zahvalnosti, pitamo se koliko ovih kultura i plodova raste na poljima našeg društva, na našim njivama obitelji i u našim vrtovima osobnog života u Lijepoj našoj? Uza sve europske fondove i rast bruto društvenog proizvoda, veću zaposlenost i primanja, stručnost i tehničke mogućnosti, uza sve reforme, sve to još nije dovoljno za izbjegavanje opasnosti ‘šikarja usred voćnjaka’. Sve to, kao i nove reforme, malo znače ako je čovjek sveden samo na dimenziju kruha i ako ostaje stari čovjek: nepošten, sebičan i nemoralan… Sigurno nam je svima stalo da Lijepa Naša izbjegne opasnost raznih oblika korova i šikarja te da naše društvo bude prepoznatljivo u proročkoj slici voćnjaka“, poručio je nadbiskup Barišić.
Podsjetivši da je mala Hrvatska zadivila naš planet svjetskim nogometnim srebrom, nadbiskup Barišić istaknuo je da bi, „imajući u vidu našu povijest, tolike žrtve i stradanja na putu slobode, a pogotovo naš krsni savez vjernosti Bogu i ljubavi prema bližnjemu, Hrvatska trebala i mogla biti pri vrhu, pa čak i u finalima na mnogim drugim poljima. U finalu: dostojanstva osobe, zaštite života od začeća do prirodne smrti, svjedočanstvu i vrednovanju slobode, u odnosima solidarnosti, u finalu vrednovanja i promicanja obitelji, po pravednim i humanim zakonima, po zajedništvu u različitostima, po poštenju i dobroti, po ljepoti Lijepe Naše, po obrađenim poljima i njivama“.
Mons. Barišić poručio je da nas za visoko mjesto na tablici Europe i svijeta, obvezuju naši branitelji, čiji Dan slavimo, rekavši: „Svojim darom života izveli su nas iz jednog stanja šikarja te su svojom žrtvom pobijedili i otklonili svaku pomisao na kriminal, nepravde, sebičnost i nepoštenje u našem društvu. Ali, prije svega i iznad svega, obvezuje nas riječ Božja, krsni savez vjernosti Bogu i ljubavi prema bližnjemu. Podsjetimo se da naša riječ poštenje upravo dolazi i izvire iz riječi Božje: od štenja – čitanja i po-štenju riječi Božje, rađa se poštenje“.
Splitsko-makarski nadbiskup upozorio je pri tome na zabrinjavajuće pojave korova i šikarja u Lijepoj Našoj: odnos broja rođenih i umrlih; starost stanovništva; napuštanje i odlazak mladih i obitelji u druge sredine; nezaposlenost i nedovoljna primanja; nepravde i pojave kriminala; neobrađena, zapuštena i šikarjem obrasla polja, pusta sela i sve manje mladih obitelji; podjele, sebičnost i svađe; urušeni domovi i krovovi, a korov i šikarje izrastaju i na ognjištima.
„Želim danas među tim pojavama spomenuti u šikarje obrasle domove i ognjišta izbjeglih građana Hrvatske, srpske nacionalnosti, koji su prije svega žrtve velike, megalomanske i osvajačke politike, koja je njihove domove – voćnjake, pretvorila u ružno i pusto šikarje. Rat je poguba ljudske naravi. U ratu svi gubimo jer rat nikome nije brat. Bilo bi mi drago da se svi oni vrate na svoja ognjišta i u svoju domovinu Hrvatsku te svojim radom i poštenjem zajedničku Lijepu Našu izgradimo još ljepšom. Na tom putu svima nam je potrebna istina, mir i pomirenje. Potrebno nam je svima obraćenje: vjernosti Bogu i ljubavi prema svakom čovjeku. Svijest da smo sinovi i kćeri zajedničkog nebeskog Oca i da smo braća i sestre, jedini je siguran put krčenja šikarja i izgradnje Lijepe Naše“, poručio je nadbiskup Barišić.
Tumačeći kako u misnom čitanju prorok Mihej spominje praoca Abrahama, nadbiskup Barišić rekao je „da smo svi Abrahamovo potomstvo: židovi, kršćani, muslimani, kao i svi ljudi dobre volje“. „Premda nas određuje biološko roditeljstvo, kao i ambijentalno porijeklo – nacionalno, kulturološko, tradicijsko – u svakom čovjeku postoji ‘unutarnja arhitektura’ koja nas otvara i stavlja u odnos s Bogom Ocem. Nismo plod samo ljubavi dviju osoba, oca i majke, niti rezultat socio-kulturološke sredine, nego prije svega plod smo ljubavi nebeskog Oca kojega svi smijemo i možemo zvati: ‘Oče naš’! Koliko god bili različiti, svojom vjerom, kulturom i duhovnošću, obogaćujemo naše zajedništvo u različitosti, koje nas vodi do Boga, zajedničkog Oca svih ljudi. Svi smo pozvani ‘u kruh umijesiti’ duhovno-moralne vrednote. Nama kršćanima, Kristovim vjernicima, katolicima, pravoslavcima i evangelicima, Krist govori: ‘Ne živi čovjek samo o kruhu, nego o svakoj riječi što izlazi iz Božjih usta’! Za nas, Njegove vjernike, iz Božjeg srca izišla je utjelovljena Riječ, Sin Božji, Osloboditelj čovjeka i Spasitelj svijeta koji nam je svojom žrtvom ljubavi posvjedočio da je s Njime moguće šikarje pretvarati u voćnjak. Pa on je trnje i šikarje križa pretvorio u slavu uskrsnuća. Krist je Put, Istina i Život našega dostojanstva sinova i kćeri Oca nebeskoga“, poručio je splitsko-makarski nadbiskup.
Govoreći kako Bog Otac – otac svih ljudi, u svojoj neizrecivoj ljubavi nikoga ne mrzi i ne odobrava mržnju, nadbiskup je pojasnio da reći: „Oče naš“, znači priznati i prihvatiti sve ljude svojom braćom i sestrama. „Svijest da smo njegovi sinovi i kćeri temelj je naše uspješne pretvorbe šikarja u voćnjak društva Lijepe Naše. Osobna i kolektivna memorija, kao i iskustvo podsjećaju nas da je opasno zanijekati Boga Oca ili ga zamijeniti nekim ‘horizontalnim očinstvom’: idolom, nacionalizmom, ideologijom… Sačuvao nas Gospodin od takvih prošlih ponavljanja i oslobodio nas od svih sličnih novih pokušaja šikarja! Zato, pitanje za nas kršćane, za našu budućnost: Kakav je odnos kruha i riječi Božje u našem osobnom životu i u našim društvenim ulogama? Što i koliko nam znači Isus Krist? Poznajem li Ga i razgovaram li s Njime? Ili, poznajem Ga, ali ne razgovaramo? Ili, niti Ga poznam, niti razgovaramo? Jesmo li Njega odstranili iz svog osobnog i društvenog života, poput Velikog inkvizitora koji mu reče: ‘Što si opet došao? Smetaš nam! Ono što si imao reći, ti si rekao! Ono što si imao učiniti, ti si učinio! Sada smo mi koji odlučujemo i vladamo, s Tobom, ali bez Tebe!’“, potaknuo je na razmišljanje mons. Barišić.
Splitsko-makarski nadbiskup poručio je da Boga „ne možemo i ne smijemo protjerati iz svoga života i društvenih odnosa bez teških posljedica za nas i naše društvo“. „Isus Krist mijenja i gradi odnose među nama kao i naš odnos prema kruhu – sredstvima za život: čini nas socijalno osjetljivima, pravičnima i požrtvovnima. U svjetlu Božje riječi problem nedostatka kruha postaje problem svih nas, a ne samo onih koji oskudijevaju. Štoviše, Gospodin ono malo što imamo umnaža da svima bude dostatno. Pored tržišnih cijena zarade i zasluga, riječ Božja u naše odnose unosi besplatnost, sebedarnu ljubav, unosi istinu i pravdu, poštenje i solidarnost, mir i pomirenje. Primjer takve ljubavi su naši branitelji koji su za nas darovali svoj život. Svatko od nas i svi zajedno, u svojim ulogama, pozvani smo vjerovati i graditi voćnjak – bolje društvo Lijepe Naše. Je li to moguće? Biološki gen kao i onaj milosni – krsni, gen kršćanske nade, ne daju mjesta beznađu i ravnodušnosti. Proroštvo voćnjaka traži zajedništvo s Bogom Ocem i naše međusobno. Traži obiteljske odnose, jer onaj koji sluša riječ Božju i vrši volju Očevu postaje brat, sestra i majka Sinu Božjemu“, rekao je mons. Barišić.
Slaveći važne događaje na putu naše slobode, nadbiskup Barišić pozvao je da „budemo ne samo dobri učenici memorije prošlosti, nego njenom snagom i mudrošću, postanimo još bolji radnici i suradnici budućnosti naše Domovine“.
Na početku euharistije riječi pozdrava i dobrodošlice uputio je biskup Rogić.
Uime Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja i franjevačkog samostana sv. Ante u Kninu čestitku za Dan pobjede i domovinske zahvalnosti, Dan hrvatskih branitelja i obljetnicu „Oluje“ na kraju mise izrekao je provincijal fra Marko Mrše, potaknuvši na molitvu i ljubav prema domovini.
Na misi su, slavljenoj uz pridržavanje epidemioloških mjera, bili visoki predstavnici vlasti predsjednik Vlade Republike Hrvatske Andrej Plenković, predsjednik Hrvatskog sabora Gordan Jandroković, članovi Vlade Republike Hrvatske, načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga Robert Hranj, glavni ravnatelj policije Nikola Milina, djelatni i umirovljeni generali, zastupnici u Hrvatskom saboru, župani hrvatskih županija, gradonačelnici i načelnici općina na čelu s gradonačelnikom grada Knina Markom Jelićem.
Pjevala je Klapa Hrvatske ratne mornarice „Sv. Juraj“.
