U zajedništvu s brojnim volonterima, svojim suradnicima i štićenicima, sestre Misionarke ljubavi proslavile su u utorak 5. rujna blagdan svoje utemeljiteljice, svete Majke Terezije.
Euharistijsko slavlje u samostanu u zagrebačkoj Jukićevoj ulici predvodio je zagrebački pomoćni biskup u miru mons. Valentin Pozaić, koji je u svojoj homiliji podsjetio na prošlogodišnji događaj kanonizacije te skromne i ponizne sićušne žene, istaknuvši kako je to bila očekivana i rado prihvaćena radosna vijest diljem svijeta. Posebno diljem svijeta onih kojima je posvetila, i za koje je darovala, svoj život i rad u Isusovoj ljubavi: bijedni, siromašni, zapušteni, prezreni, odbačeni – ali ljubljeni kao djeca Božja, stvoreni na sliku Božju, svi jednake časti i dostojanstva u zajedništvu velike obitelji čovječanstva – kazao je biskup Pozaić.
Majka Terezija, nastavio je, postala je rječito svjedočanstvo Božje blizine najsiromašnijima među siromasima. Gdje nema ljubavi tamo je siromaštvo, tamo je napuštenost, tamo je bijeda, tamo je mrak. Tu je bila Majka Terezija sol - koja je davala okus životu i svjetlo osmjeha za mnoge u tami napuštenosti i odbačenosti. Postala je apóstola kulture života od začeća do smrti, ističući da su nerođeni najslabiji, najmanji i najranjiviji – naglasio je biskup Pozaić.
U nastavku homilije osvrnuo se na simboliku malog križa kojeg sestre Misionarke ljubavi nose iznad srca na svom sari odijelu. Tu je sadržana sva tajna razapete ljubavi. Križ ima dvije osnovne crte: okomitu, božansku i vodoravnu, ljudsku. Kad raširimo ruke, vidimo: Stvoreni smo i živimo u znaku križa. Crta ljudskoga i božanskoga sastaju se upravo u visini čovjekova srca: sjedište ljubavi prema Bogu i čovjeku. Tu je smisao poruke: Nosite ljubav kud god idete tako da svatko tko k vama dođe - sretniji ode. Činite male stvari s velikom ljubavi – rekao je biskup, dodajući da je Majka Terezija doživjela paradoks, neočekivanu istinu života: „Ako ljubite sve do boli, tada više nema boli – ostaje samo ljubav“.
Podsjetio je na riječi pape Franje izrečene na misi kanonizacije Majke Terezije kako će nam „biti malo teško zvati je sveta Terezija: njezina nam je svetost tako blizu, tako nježna i plodonosna da ćemo je i dalje spontano zvati 'Majka Terezija'“.
Zašto? Možda ni jedan drugi naslov ne ocrtava Sveticu kao ovaj „Majka“. Riječ „majka“ govori o nježnosti, o zaštiti i odgoju, o plodnosti života iz koje su se rodile dvije obitelji: Prvo ona duhovna obitelj kad se iz šačice prvih suradnica iz 1949. rodila današnja zajednica s otprilike 5 000 sestara Misionarki ljubavi; i druga, ona obitelj najsiromašnijih među siromasima u Indiji i diljem svijeta. I svuda je rasadište Božje ljubavi i milosrđa za potrebite – zaključio je biskup Pozaić.
Prije završnog blagoslova relikvijom krvi svete Majke Terezije, riječi zahvale biskupu Pozaiću izrekla je poglavarica samostana, s. Marija Kolbe, a biskup Pozaić prenio je svima pozdrave, molitve i čestitke zagrebačkoga nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića.
U koncelebraciji euharistijskog slavlja bili su don Ivan Filipović, vlč. Martin Krizmanić te svećenici Riječke nadbiskupije vlč. Ivan Marković i vlč. Đuliano Trdić, a u asistenciji je bio trajni đakon Ratko Podvorac. (DT/TUZN)
