Tih je dana 1991. godine papa Ivan pavao II. pozvao cijelu Crkvu u svijetu da na blagdan Rođenja BI. Djevice Marije, 8. rujna, moli za mir u Hrvatskoj.
U nastavku donosimo homiliju zagrebačkog nadbiskupa kardinala Franje Kuharića u toj prigodi.
Sveta misa za mir
Zagreb – Katedrala, 8. rujna 1991. godine
Draga braćo i sestre u Isusu Kristu!
U prvom čitanju čuli smo proroka Izaiju. Potlačenom, i teško iskušanom izraelskom narodu prorok upućuje riječ ohrabrenja i nade: „Recite preplašenim srcima: 'Budite jaki, ne bojte se! Evo Boga našega, odmazda dolazi! Božja naplata , on sam hita da vas spasi!'“
I kao znak Božjeg spasenja prorok obećava slijepima vid , gluhima sluh, nijemima govor, procvat i plodnost pustoj i sažganoj zemlji. (Usp. Iz 35,4-7). Tim se navještajima oslikava Božje spasenje koje mijenja situaciju, oslobađa i mirom dariva iskušane; progonjene, potlačene. Ali tim se slikama naviješta i ono što Bog čini u ljudskim dušama, a to je obraćenje od zla na pravednost života. To je promjena ljudskih srdaca da oslobođena od svakog grijeha budu ispunjena dobrotom i ljubavlju! Imajući u vidu te promjene Božjim zahvatom u savjesti ljudi, prorok tješi u Božje ime: „Budite jaki, ne bojte se!“
Nije li ta Božja riječ i nama danas tako potrebna! Rat je, okrutan i nemilosrdan na tlu naše lijepe domovine. Rat nametnut, rat osvajalački, rat protiv slobode; rat koji izvire iz dubokih izvora mržnje. Rat je to koji je poticala „laž protiv istine“, kako kaže apostol Jakov u svojoj poslanici. „A gdje je zavist i svadljivost, ondje je nered i svkao zlo djelo“, kaže apostol. Uzrok svake borbe, svakog sukoba, kojemu je najstrašniji izraz ratno pustošenje i ubijanje, nalazi se u pohlepi za tuđim i u mržnji protiv drugoga. Ratom se hoće osvojiti i potlačiti. Nije li prije pola stoljeća takav jedan rat zalio krvlju cijelu Europu!
Ali kad neki osvajač misli da je to potreba i mudrost u vlastitiom interesu vođene politike, onda je to, po riječima apostola Jakova, đavolska mudrost. A đavolska mudrost je ludost i nesreća! To je zlo i Zli na djelu!
Makar kako bili u nevolji , makar koliko bili izloženi nasilju, mi kao kršćani ne smijemo nikada pasti u napast da nas zarazi takva „mudrost“. Zakonita obrana domovine, obitelji, slobode je pravo i dužnost, moralni čin, ali ta obrana ne smije nikada prijeći zakonitost na štetu dostojanstva i prava drugoga; ta obrana ne smije nikada prijeći u mržnju i osvetu. Stoga i u ratnom vihoru ponašajmo se onom mudrošću koja je odozgor da sačuvamo dostojanstvo savjesti i srca, da potvrdimo i dostojanstvo pravedne stvari koju branimo!
Apostol kaže: „A mudrost odozgor ponajprije čista je, zatim mirotvorna, milostiva, poučljiva, puna milosrđa i dobrih plodova, postojana, nehinjena. Plod se pak pravednosti u miru sije onima koji tvore mir“ (Jak 17-18).
To je mudrost Evanđelja! Čuli smo Isusov govor na gori. Koga on proglašava blaženima? Zar sebične bogataše? Ne! Zar gramzive moćnike? Ne! Zar tlačitelje i izrabljivače? Ne! Zar progonitelje istine i pravednosti? Ne! Bog, je .uz one koji su gladni i žedni pravednosti. Bog je tješitelj nasiljem ožalošćenih. Bog govori da su dostojni kraljevstva nebeskoga siromasi u duhu, koji su oslobođeni od požude tijela, požude očiju i oholosti života.
Bog je uz krotke, milosrdne, čiste srcem. Bog je uz mirotvorce i naziva ih sinovima Božjim! Progonjenima zbog pravednosti, i radi njegova imena, Bog obećaje vječnu utjehu kraljevstva nebeskoga. Zato im govori : „Blago vama kad vas zbog mene pogrde i prognaju i sve zlo slažu protiv vas! Radujte se i kličite: velika je plaća vaša na nebesima!“ (Mt 5,12).
U svjetlu te Božje riječi naša je nada utemeljena i opravdana. Naša vjera u pobjedu istine, pravednosti i dobra mora biti čvrsta. Naša je snaga u ljubavi prema Bogu i ljudima, i ta će ljubav slaviti pobjedu. To će biti dar mira i pobjeda mira!
„Recite preplašenim srcima: 'Budite jaki, ne bojte se!'“ Najviši moralni autoritet danas u svijetu i suvremeni prorok mira Papa Ivan Pavao II. upućuje i nama danas to ohrabrenje! Koliko je uživljen u našu tragičnu situaciju i koliko suosjeća s nama u našim patnjama dokazuje i svojim pozivom cijeloj Crkvi Katoličkoj u cijelom svijetu da danas, zajedno s njime, moli za mir u Hrvatskoj.
Osjetljiv za patnju bilo gdje i bilo koga na svijetu, Papa često izražava svoje suosjećanje i ljubav prema onima koji trpe. Ali, ovim sveopćim pozivom na molitvu za mir, nastoji uključiti cijelu Crkvu i međunarodne ustanove u zauzetost za mir i slobodu u Hrvatskoj; time dokazuje svoju posebnu pastirsku pažnju i brigu prema nama.
Svojim pozivom na molitvu cijele Crkve uprisutnio je, možemo kazati, Hrvatsku u svaki kutak zemaljske kugle, u svako vjerničko srce i onih ljudi koji za Hrvatsku možda nikada nisu čuli! Svaki vjernik u svijetu koji danas sklopi ruke i moli za naš mir, suosjećat će s nama, bit će povezan s nama u molitvi, a molitva je ljubav!
Mir za koji molimo nije samo u tome da zašute oružja, da prestane razaranje i ubijanje. Mir na koji Papa poziva i za koji cijela Crkva zajedno s njime moli jer Mir koji Bog obećaje i dariva onima koji ga iskrenim srcem traže! To je onaj Mir o kojem pjeva psalmista u psalmu današnje Euharistije: „Gospodin obećava mir narodu svome, vjernima svojim, onima koji mu se svim srcem vrate. Zaista, blizu je spasenje njegovo onima koji ga se boje, i slava će njegova prebivati u zemlji našoj! Ljubav će se i Vjernost sastati, Pravda i Mir zagrliti. Vjernost će nicat iz zemlje, Pravda će gledat s nebesa. I Gospodin će dati sreću, i zemlja naša urod svoj. Pravda će stupati pred njim, a Mir tragom stopa njegovih!“ (Ps 85/84/). Taj i takav mir isključuje svaku mržnju, laž i nasilje.
Taj i takav mir znači novi svijet, bolji svijet u kojem pravednost prebiva. Sve su vrijednosti života uključene u taj mir: sloboda, sigurnost, pravednost, pomirenje, opraštanje, poštovanje među osobama i narodima, ljubav prema Bogu i čovjeku. Taj je mir: bogoljublje, čovjekoljublje i rodoljublje! Taj je mir puno dostojanstvo osobe, obitelji, naroda! Taj mir obuhvaća zaštitu života od njegova začeća do prirodnog odlaska u vječnost, o čemu samo Bog odlučuje!
Za takav mir molimo, za takav se mir zauzimaju svi ljudi dobre volje, takav mir Sv. Otac naviješta.
Za takav mir bore se dostojanstveno i nenasilno i majke u pokretu „Bedema ljubavi“, u čemu ih podržavamo i blagoslivljamo.
Danas je Sv. Otac Ivan Pavao II. učinio pastoralni posjet gradu Vicenzi. O podne je u tom gradu, pred mnoštvom hodočasnika, prije molitve Anđeoskog pozdrava govorio o našoj tragediji ovim riječima:
(Nastavak govora Ivana Pavla II. u Vicenzi)
Danas se iz cijele Crkve razasute svijetom uzdižu Bogu posebne molitve kako bi se isprosio kraj borbi u Hrvatskoj i mir za sve narode u Jugoslaviji.
Mi smo također molili na te nakane sinoć na Krunici i danas u Misi prije podne, a činimo to i sada svi zajedno obraćajući se zagovoru Kraljice Mira.
U posljednja su se dva mjeseca umnožili oružani sukobi uz neprestani porast nasilja na području Hrvatske. Upotreba teškog naoružanja uzrokuje bespoštedna razaranja civilnih nastambi, crkvi i samostana uz brojne mrtve i ranjene. Stanovništvo traži spas bježeći sa svojih posjeda te se svakog dana množi broj izbjeglica prisiljenih da se suoče s velikim nevoljama.
Sve se to događa dan danas, u Europi, unatoč prihvaćenim međunarodnim obavezama kako bi se jednom zauvijek odstranio rat. U stvari, nalazimo se pred sukobima za koje smo se nadali da se više nikada neće ponoviti u ovoj Europi, koju su nekoć u prošlosti razdirale tolike okrutnosti. Nalazimo se, zatim, pred teškom povredom duha zaključnog Helsinškog dokumenta o sigurnosti i suradnji u Europi, kao i Pariške povelje o novoj Europi, koji odlučno odbacuju pribjegavanje upotrebi sile kao sredstva za rješavanje bilo kojeg spora. Zbog nakane da se snagom sile svladaju interesi jedne strane, učinila je do sada neuspješnima pozive i posrednička nastojanja međunarodne zajednice.
Zazivamo Gospu da bi poslušala krik boli jednog prepaćenog naroda. Molimo je da dirne srca onih koji imaju vlast ušutkati oružje i da im nadahne čuvstva mira. Molimo da njezin zagovor počiva na svim pothvatima koji se poduzimaju da bi se osigurao stvarni prekid vatre i da se tako sve strane privedu iskrenim pregovorima koji bi omogućili slobodu i dostojanstvo svim narodima Jugoslavije, kojima se mora pružiti mogućnost da sami odaberu vlastitu budućnost.
Hrvatski narod, kao i svi narodi Jugoslavije, imaju pravo da žive u miru, a sa svoje strane su dužni pridonijeti stvaranju uvjeta za istinski mir.
Neka im Svemogući Bog udijeli taj neprocijenjivi dar!
Da, molimo da nam milosrdni Bog udijeli taj neizrecivi dar. Onom solidarnošću i djelotvornom ljubavlju koja je sada u ratu probuđena u hrvatskom narodu i u duši ljudi dobre volje da se pomaže beskućnim prognanicima, ranjenicima i siročadi, tom ćemo ljubavlju u miru graditi što je porušeno: obiteljske domove i Božje hramove!
Moleći za mir mi molimo za sve sudionike u tom tragičnom sukobu. Molimo za žrtve nasilja da ne izgube nade i da sačuvaju hrabrost duha u podnošenju nanesenih patnja. Molimo i za napadače da im Bog potrese i probudi im savjest kako bi upoznali zlo koje zarobljuje njihovu dušu i, obrativši se, odustati od nasilja.
Ne sustajmo u molitvi. Ne gubimo nade! Ne sustajmo činiti dobro! Po Bezgrešnom Srcu presvete Bogorodice povjerimo, svoj narod, domovinu i sve ljude Božjoj Ljubavi! Bog „je vjeran dovijeka, potlačenima vraća pravicu, a gladnima kruha daje. Gospodin oslobađa sužnje... Gospodin ljubi pravednike... Sirote i udovice podupire, a grešnicima mrsi putove“ (Ps 146/145/). „Plod se pak pravednosti u miru sije onima koji tvore mir“ (Jak 3,18). Amen!
Franjo kard. Kuharić
Izvor: Službeni vjesnik Zagrebačke nadbiskupije, br. 4, 1991., str. 106-107.
