U svojoj propovijedi je ukazao na dva temeljna vidika kršćanskog života: vjeru i služenje.
U Prvom čitanju prorok Habakuk, od Boga moli da posreduje i ponovno uspostavi pravednost i mir koji su ljudi razorili. Bog, međutim, ne posreduje izravno, poziva da se čeka, ne gubeći strpljenje i nadu, posebno naglašavajući važnost vjere. Jer „čovjek će od vjere živjeti“ (Hab 2,4). Isto tako Bog čini i s nama – rekao je Papa te nastavio – mijenja svijet mijenjajući naše srce, a to ne može učiniti bez nas. Ova otvorenost njemu, ovo pouzdanje u njega jesu „Pobjeda koja pobjeđuje svijet: Vjera naša (Iv 5,4). Jer kada Bog nađe otvoreno srce, puno povjerenja, može učiniti čuda – podvukao je papa Franjo.
Papa se zatim osvrnuo i na molbu apostola: „Uvećaj nam vjeru“. Ali Isus od nas traži da imamo vjeru, jer vjera koja je Božji dar i koji je uvijek potreban, uzgaja se s naše strane. Nije to neka magična snaga koja silazi s neba, niti nasljedstvo koje se jednom zauvijek primi, a nije ni neka „super-moć“ koja nam služi kako bismo riješili životne probleme – kazao je Papa te upozorio: Neka se vjera ne miješa sa blagostanjem ili s osjećajem zadovoljstva jer nam je dobro, niti s utjehom jer u srcu imamo malo mira. Vjera je zlatna nit koja nas povezuje s Gospodinom; čista radost „bivanja s njime“, jedinstva s njime; to je dar koji vrijedi kao čitav život, ali koja plod donosi ako mi činimo ono što spada na nas – dodao je Sveti Otac te nastavio…
„A koji je to naš dio?“ – upitao je Sveti Otac. Isus nam kaže da je to služenje. Vjera i služenje ne mogu se odvojiti; izravno su povezani. Kada je vjera povezana sa služenjem, srce ostaje otvoreno i mlado te se priklanja činjenju dobra. Vjera tada – kako nam kaže Isus u Evanđelju – postaje snažna i čini čuda. Sazrijeva i jača – pod uvjetom da uvijek ostane povezana sa služenjem.
Ali što je to služenje? – Zapitao se Sveti Otac te nastavio – Isus od nas traži potpunu raspoloživost. Život potpune raspoloživosti bez ikakva računa ili osobne koristi. Zašto je Isus ovako zahtjevan? – zapitao se Papa te odgovorio – zbog toga što je On nas tako ljubio, postavši našim slugom, ljubeći nas do kraja. Svaki put kada slavimo i Euharistiju, ukoliko mu namjeravamo biti raspoloživi i služiti mu, Gospodin dolazi među nas. Uvijek je On taj koji nas pretječe, služeći nam i ljubeći nas više nego što možemo zamisliti ili zaslužiti. Poziva nas da ga nasljedujemo govoreći: „Ako mi tko hoće služiti neka me slijedi“.
Pozvani smo, dakle, na služenje kako bismo nasljedovali Boga – koji se nama za ljubav – učinio slugom. Pozvani smo na život služenja. Utoliko je služenje stil života. Služiti Bogu u klanjanju i molitvi; biti otvorenošću i raspoloživošću; voljeti bližnjega konkretno; zauzimati se rado za opće dobro – rekao je papa Franjo.
Papa je isto tako upozorio i na napasti koje vrebaju na vjernike nas i udaljuju ih od služenja.
„Gdje nema služenja, život je beskoristan!“ I ovdje također možemo naći dvije napasti: prva: da pustimo da nam se srce postane mlako. Mlako srce se zatvara u život lijenosti i guši oganj ljubavi. Tko je lijen živi samo da bi zadovoljio vlastitu komociju i i živi osrednjim životom. Siguran sam – kazao je Sveti Otac – da gledajući na primjere koji su vam u vjeri prethodili, nećete dopustiti da vam srce postane mlako. Čitava Crkva vas gleda i potiče: maleno stado, veoma dragocjeno u očima Božjim – kazao je Sveti Otac.
Druga je napast – nastavio je Papa – da budemo „previše aktivni“. Da ‘služimo’ samo radi toga da bismo dobili poene ili postali ‘netko i nešto’. Time služenje postaje sredstvo, a ne viši cilj; jer cilj je postao prestiž; kasnije dolazi želja za moću i veličinom. „Među vama“ – podsjeća nas Isus – „neće biti tako: nego tko želi među vama biti velik, bit će vam sluga“. Tako se izgrađuje i uljepšava Crkva – kazao je Sveti Otac pozvavši nazočne vjernike da ostanu uvijek jedinstveni.
Papa je naposljetku zazvao zagovor Bezgrešne Djevice i svetaca, a na poseban način svetu Tereziju iz Calcutte, čiji su plodovi vjere prisutni i među narodom Azerbajdžana. Citirajući mudre riječi Majke Terezije, a koje govore upravo o vjeri i služenju, papa Franjo je zaključio svoju propovijed: „Plod vjere je ljubav. Plod ljubavi je služenje. Plod služenja je mir“.
Papa Franjo je nakon svete mise u Angelusu prisutnim vjernicima poručio kako je vjera u Azerbajdžanu usprkos dugogodišnjim progonima ostvarila čuda te im je – kao i sv. Ivan Pavao II. 2002. godine – uputio riječi apostola Petra: „Vama dakle koji vjerujete – čast!“ (1 Pet 2,7). Na kraju je zahvalio salezijanskoj zajednici kao i Misionarkama ljubavi na njihovom predanom služenju te ih je potaknuo da nastave revno i s oduševljenjem služiti druge.
Papa je u Azerbajdžan došao nakon dvodnevna posjeta Gruziji. Središnji događaj njegova posjeta bilo je svečano misno slavlje. Papa se susreo i s predsjednikom Azerbajdžana, Ilhamom Heydarom Aliyevom, kao i ostalim predstavnicima vlasti u centru Heydar Aliyev. Osim toga Sveti Otac se susreo s šeikom ul-islam Allahšukurom Pašazadeom, te pravoslavnim episkopom Bakua i predsjednikom židovske zajednice u Bakuu.
RV | Bitno.net
