Knjiga Barbare Vujanović "Meštrovićev znak u Zagrebu" predstavljena je 25. travnja u Atelijeru Meštrović u Zagrebu, u organizaciji „Muzeji Ivana Meštrovića – Atelijer Meštrović“, u nazočnosti velikog broja uzvanika koji su, među Meštrovićevim skulpturama, u potpunosti ispunili prostor atelijera.
O Meštrovićevu radu i ostavštini sabranoj u knjizi govorili su ravnateljica Muzeja Ivana Meštrovića Sandra Grčić Budimir, recenzenti knjige dr. sc. Snješka Knežević i dr. sc. Dalibor Prančević, umjetnikov sin - povjesničar dr. sc. Mate Meštrović te autorica Barbara Vujanović.
Knjiga "Meštrovićev znak u Zagrebu" na 240 stranica predstavlja javnu skulpturu, spomenike te skulpture u muzejima i crkvama najslavnijeg hrvatskog kipara 20. stoljeća, nastale u hrvatskoj metropoli tijekom njegovog višegodišnjeg djelovanja. Zagrebačke Meštrovićeve skulpture i spomenici svojom raznovrsnošću predstavljaju presjek sveukupnog umjetnikovog stvaralaštva - od studentskih dana do zrelosti, od impresionističko-simboličke i secesijske faze do neoklasicizma i monumentalizma, a osim brojnošću, te skulpture zanimljiva su i zbog raspona svojih tema: najzastupljeniji su portreti povijesnih ličnosti, zatim simbolističke i alegorijske teme u kojima su česti prikazi ženskog lika kroz temu majčinstva i akta te djela iz njegovog herojskog ciklusa.
S obzirom na Meštrovićevo stvaralaštvo za crkvene naručitelje, dva se poglavlja izravno osvrću na tu tematiku. U poglavlju „Djela u crkvama“ opisuju se njegovi radovi u crkvi sv. Marka, u kojoj je ostvario cjelokupni projekt skulpturskog opremanja unutrašnjosti, te zagrebačkoj katedrali, u kojoj mu se nalaze bista nadbiskupa dr. Antuna Bauera iz 1929. godine, i reljef „Susret Stepinca s Kristom“ iz 1960. godine, dok je u poglavlju „Arhitektonski projekti“ obrađen projekt za velebnu crkvu Krista Kralja u zagrebačkom Trnju iz 1936. godine, od kojeg je izvedeni samo temeljni zidovi i kripta.
„Meštrovićevo je umjetničko stvaralaštvo neodvojivo od sakralne tematike kao i od sakralnih prostora, koje je i sam projektirao“, ističe se u uvodu u poglavlje o djelima u crkvama, tumačeći da se odabir tema snažno oslanja na životno iskustvo, kako njegovo osobno, tako i ono opće, te da se prvo naglašeno okretanje toj tematici događa uoči i tijekom Prvoga svjetskoga rata, kada ga stradanja čovječanstva inspiriraju da u skulpturi i crtežu, izrazito ekspresivnim rukopisom, ovjekovječi religiozne sadržaje“, poput tema Bogorodice i Djeteta, Raspela i ostalih kristoloških tema te Pietà.
Nakon iskustva zatvora i gubitka najdražih osoba, i boli koju su osjetili svi slojevi ondašnjega društva, Meštrović poslije Drugoga svjetskoga rata, kada je izbivao iz domovine, veći dio njegova opusa predstavljaju narudžbe Katoličke Crkve i drugih religijskih zajednica u Sjedinjenim Američkim Državama i Hrvatskoj.
Reljef „Susret Stepinca s Kristom“ financirala je Hrvatska trgovačka komora iz Detroita i postavljen je 18. prosinca 1967. godine na sjeverni zid u zagrebačkoj katedrali. Autorica Vujanović primjećuje: „Modelacija je prilično tvrda i škrta u donošenju detalja. Poseban naglasak, osim na lica protagonista, dan je na njihove ruke, izražajno predimenzionirane. Ovo je djelo svojevrsni testament jednog prijateljstva, povijesnog razdoblja i osobnih sudbina. Umjetnik ga je stvorio na koncu svoga životnog puta, i sam onemoćao od starosti i bolesti, što se očituje i u otežaloj modulaciji“. Meštrović, koji je još 1947. godine prvi put portretirao Stepinca, a 10. srpnja 1959. godine ga posjetio sa suprugom Olgom u kućnom pritvoru u Krašiću, na dan Stepinčeve smrti 10. veljače 1960., izjavio je: „Njegov slavan grob, pa gdje bio, obilazit će sve buduće generacije, i klanjati se njegovom duhu i hrabrosti“.
