U marketinškom smislu Halloween je postao unosan posao globalno razgranate industrije zabave. Kako je svojedobno zgodno zapazio američki magazin Advertising Age, Halloween je posao „dovoljno uspješan da ga se i Djed Božićnjak prestraši“. Među odraslima Halloween je postao treći najpopularniji zabavni događaj, nakon Super Bowla i dočeka Nove godine. Ne iznenađuje stoga da je Halloween, iliti „Noć vještica“, istovremeno i Međunarodni dan magije i, kao takav, slavljen od brojnih magičara i njihovih simpatizera diljem svijeta.
Halloween je kovanica anglosaksonskog svijeta izvedena iz katoličke svetkovine Sviju svetih, latinski: Dies festum in omnium sanctorum, engleski All Hallow’s Day (All = svi; Hallow = svetac;Day = dan). Večer uoči Sviju Svetih, dakle 31. listopada, bila je poznata kao „Večer Sviju svetih“, engleski All Hallow’s Evening iz čega se, skraćivanjem, iznjedrio pojam Halloween.
Halloween, kao noć uoči Sviju svetih, nema ništa zajedničkog s Noći vještica, osim što pada na isti datum kada i poganski keltski praznik Samhain kojeg obilježavaju i suvremeni pogani, iliti neopogani, čijemu rodu pripadaju i vještice.
Povijest Halloweena
Halloween je praznik preuzet iz keltskog poganstva. Kelti (lat. Celtae, Gali; kéltoi na keltskom: „tajni“) su bili skupina indoeuropskih poganskih naroda naseljena potkraj drugog i početkom prvog tisućljeća prije Krista na prostranu području sjeverno od Marne. Bili su politeisti i vjerovali u više stotina božanstava među kojima je posebno mjesto zauzimao planet zemlja. Ravnali su se prema luno-solarnom kalendaru u kojemu su Sunce i Mjesec igrali specifične uloge. Osobito Mjesec (ženskog roda), kojeg su držali gospodaricom plodnosti Zemlje i žene, i slavili ga/ju četirima velikim godišnjim sabatima, kako slijedi: Samhain (od 31. listopada do 2. studenoga),Imbolc (1. veljače), Beltane (1. svibnja), Lughnasadh (1. kolovoza).
Halloween se razvio iz spomenutog keltskog praznika Samhaina (etimol. „kraj ljeta“; od:sam=“kraj“ + fuin=“ljeto“) a predstavljao je slavlje kraja ljeta i početka zime, svršetak stare i početak Nove godine. Kelti su ga započinjali slaviti uvečer, 31. listopada, a završavali sa zalaskom sunca 2. studenoga, obuhvativši tako tri susljedne noći. Druidi (keltski svećenici) su odredili da su kroz te tri noći u godini red i društvena pravila dokinuti pa je tri noći zaredom pod maskama mogao vladati kaos (druidski karneval) a narod je mogao unedogled kolektivno ludovati, pijančevati, mađijati, orgijati. Na Samhain su se, među ostalim poganskim običajima, prinosile životinjske i ljudske žrtve i štovalo duhove predaka (festival mrtvih), jer su smatrali da je ta noć bila u stanju rastanjiti, ako ne i skroz ukloniti, veo između svijeta živih i svijeta pokojnika, omogućivši tako međusobnu komunikaciju ovih dvaju svjetova. Što je bio veći broj prinesenih žrtava, vjerovali su, biti će i plodnija godina. Sjeme su, prije polaganja u zemlju, natapali u krvi ljudskih žrtava, kako bi stimulirali duhove vegetacije (animizam) da bolje urode. Eho ovih jezivih prizora Samhaina dopro je i do Halloweena kojega prati image “folklora straha”, osobito zahvaljujući Hollywoodskoj produkciji.
Poganski običaji prepoznatljivi u Halloweenu
Folklorni običaji Halloweena vezani su uz njegovo pogansko podrijetlo. Maskiranje u kože ubijenih životinja i nošenje njihovih glava imalo je za svrhu zastrašiti zle duše koje su na Halloween lutale zemljom i pakostile živima, od njih bi se „skrivalo“ iza kostima, ali se kostime nosilo i da bi se steklo vrline ubijenih životinja (snagu, brzinu, lukavost…). Običaj Trick or treat(riječi djece u Americi kojima, u predvečerje Svisvetih, skupljaju slatkiše po kućama) imao je svrhu umilostiviti duše pokojnika da živima ne napakoste. Voće i orašasti plodovi izgleda da su također povezani s rimskom žetvenom gozbom Pomone. U središtu američke tradicije Halloweena nalazi se The Jack o’lantern („Jack od lanterni“), izrezbarena bundeva osvijetljena sa svijećom u sredini. Prema nekim povjesničarima običaj potječe od samih Kelta, koji bi izdubljivali jabuke i povrće (obično repu) da bi u njih smjestili svijeću, dok su drugi mišljenja da potječe iz vještičje lubanje sa svijećom u sredini, koja je osvjetljavala put do vještičjih kovena (sjela). Kakogod da bilo, bundeva se u Halloween uselila znatno kasnije, otkrićem Amerike.
Halloween u Americi
Pogođeni teškom oskudicom (1840.-1844.) imigranti iz keltskih zemalja, osobito Irske i Škotske u kojima se Halloween slavio više od svih drugih keltskih naroda, stigli su u Ameriku masovno i uspjeli, ne samo sačuvati tradiciju slavlja Halloweena, nego ga proširiti i na ostale narode, unatoč velikim religijskim, moralnim i materijalnim barijerama. Već nakon drugog svjetskog rata Halloween je u Americi postigao enorman uspjeh. Danas su svi Amerikanci uključeni u obilježavanje Halloweena. Moda Halloweena proširila se diljem cijelog američkog kontinenta, prešla je Atlantik, osvojila Europu, sve do Afrike. Proširila se na drugu obalu Pacifika i zahvatila Japan, Koreju, Filipine, Australiju, Novi Zeland, čak i konzervativnu Kinu i Indiju. Izuzetak nisu ni Švicarska i Hrvatska. Iza njegovog eksplozivnog širenja stoje veliki ekonomski interesi dok je, istovremeno, njegova pacifička invazija kritizirana osobito od strane antiglobalističkih društava, moralnih i vjerskih organizacija.
Stajalište Crkve
(Neo)poganstvo je danas priznata religija, pred građanskim zakonom pojedinih zemalja jednakopravna svim ostalima, u Americi najbrže (?) rastuća religija s preko milijun članova. Njegove ideje agresivno prodiru kroz različite romane, stripove, filmove i folklorne praznike, među koje spada i Halloween. Poganstvo kategorički odbacuje kršćanski nauk o istočnom i osobnom grijehu, nauk o spasenju po Isusu Kristu i kršćanski nauk o zagrobnom životu, a promovira reinkarnaciju i magijske prakse. Poganstvo je opasno osobito stoga što teži simbiozi s kršćanstvom predstavljajući magijske prakse u kršćanskom ruhu (kršćanopoganizam) potiho uklanjajući granicu između kršćanstva i poganstva čemu pridonosi i Halloween. Katolička crkva poštuje slobodu savjesti svakog čovjeka i njegovo neotuđivo pravo na vjersku slobodu, iz čega nije izuzeto ni poganstvo, bilo staro ili novo. Ali kršćaninu dostojanstvo djeteta Božjega ne dopušta da ga se viđa na obilježavanju poganskih slavlja kakvo je Halloween. Na taj datum kršćanin se neće ponovno dati u „jaram ropstva“ (Gal 5,1) nego će kršćaninovo življenje među poganima biti uzorno (usp. 1Pt 2,12). Poželjeti nam je da se Noć vještica (Halloween) preobrazi u noć svetaca. Ili barem u prigodu da te dane više mislimo o smislu i prolaznosti života, molimo za duše u Čistilištu, i otkrivamo živote svetaca čiji je „uzor napose potreban mladima izloženima tolikim zavodljivostima Zloga, koji na njihove mladenačke duše posebno vreba“ (HBK, Na svetost pozvani. Pastoralne smjernice na početku trećega tisućljeća, GK, Zagreb, 2002., br. 11).
Dekalog protiv Halloweena
Reci NE Halloweenu, jer…
- briše granicu između kršćana i pogana;
- pobuđuje zanimanje za okultno;
- magijske i okultne tehnike predstavlja bezazlenima;
- je najsvetiji dan vještica i drugih okultista;
- ga okultisti i vještice koriste za populariziranje svojih umijeća;
- je spiritistima poseban dan za prizivanje duhova;
- su u prošlosti najčešće na ovaj dan prinošene ljudske žrtve;
- sotonisti vjeruju da je to jedini dan u godini u kojemu mogu prizvati sotonu;
- niječe postojanje grijeha, potrebu za Spasiteljem, i promovira s kršćanstvom nespojivi nauk o reinkarnaciji;
- ne postoji niti jedna aktivnost ili simbol Halloweena koji ne bi imao veze s poganstvom.
fra Josip Blažević
