Trpljenje, bolest i smrt trajno prate ljudski rod i pojedinca, urezani su u svakoga od nas. U isto
vrijeme svatko se od nas pita: zašto trpljenje, zašto bolest, zašto smrt? Pitamo se: gdje je
Božja dobrota koja sve to dopušta?
Biblija nam govori da čovjek nosi trpljenje, bolest i smrt kao posljedicu (a ne kaznu!) svojega
otuđenja od Boga. Pavao npr. govori: „Zbog toga, kao što po jednom čovjeku uđe u svijet
grijeh i po grijehu smrt, i time što svi sagriješiše, na sve ljude prijeđe smrt“ (Rim 5, 12).
No kao što grijeh nije točka na ljudsku povijest, nego spasenje i otkupljenje, tako to nisu ni
trpljenje, ni bolest, ni smrt.
Isus svojim životom, ponašanjem, riječima pokazuje da je nastupilo novo vrijeme. On prilazi
čovjeku, zanima ga cijeli čovjek. On je uzeo na sebe ljudsku patnju i smrt. Postao nam je u
svemu sličan, osim u grijehu (v. Heb 4, 15).
Znamo da je Isus liječio, ozdravljao ljude. Tu brigu za bolesnike on je predao svojoj Crkvi.
To je Crkva odmah shvatila. Čitamo u Jakovljevoj poslanici: „Boluje li tko među vama? Neka
dozove starješine Crkve! Oni neka mole nad njim mažući ga uljem u ime Gospodnje, pa će
molitva vjere spasiti nemoćnika; Gospodin će ga podići, i ako je sagriješio oprostit će mu se“
(Jak 5, 14–15). To je sakrament bolesničkog pomazanja. To je molitva vjere, molitva Crkve za
bolesnika, za olakšanje bolesti. A često se događa i ozdravljenje. Zato tome sakramentu treba
pristupiti s vjerom. Sakrament bolesničkog pomazanja treba primiti u svakoj ozbiljnijoj ili
težoj bolesti. Stoga se taj sakrament može primiti više puta u životu i više puta u istoj bolesti.
Vrlo često je slavljenje sakramenta bolesničkog pomazanja spojeno i s podjeljivanjem drugih
sakramenata: sv. ispovijedi i pričesti. Za vrijeme slavljenja toga sakramenta cijela obitelj
trebala bi biti na okupu u molitvi za bolesnika. Samo pomazanje vrši se na čelu i na rukama
bolesnika.
Crkva preporučuje da se sakrament bolesničkog pomazanja slavi kod svakoga težeg oboljenja,
prije zahtjevnih „operacijskih“ zahvata. Moguće ga je primiti i više puta, tj. kad nakon
izvjesnog poboljšanja ili ozdravljenja bolest ili nemoć ponovno nastupe. Riječ je o sakramentu
koji se daje kao okrjepa za nošenje i prihvaćanje bolesti. Nauk Crkve preporuča zajedničko
slavlje sakramenta bolesničkog pomazanja u određene dane u godini.
