Govor gosp. Karla Novosela prigodom blagoslova slike Željka Hegedušića, 16. veljače 2020. pod sv. misom u 11 sati. Slika je dar obitelji Stjepana Kordića iz Velike Gorice.
Dragi župljani, poštovani župniče, cijenjene dame i gospodo, okupili smo se danas ovdje u našoj crkvi s osobitim razlogom proslave, proslave trojedinoga Boga slavljenoga u susretu Euharistije, proslave toga istoga Boga u čovjeku kojega je stvorio i načinio na svoju sliku, udahnuo mu život i darovao slobodu i narav djelovanja, proslave odnosa Boga i čovjeka, beskonačne interakcije stvorenja i Stvoritelja, neraskidive veze postojanja i smisla života kojega poznajemo, ali i proslave misli, ideje, čina kreacije – onoga božanskoga zametka kojega smo pozvani oploditi kroz nama shvatljive izričaje umjetnosti i
kulture.
Slaveći, izražavamo zahvalu, stoga bih prvo htio zahvaliti Providnosti. Priča ove slike počinje 1944. godine kada naš hrvatski sin, blaženi Alojzije Stepinac, utemeljitelj naše župe, upoznaje prvake već tada svjetski poznate Hlebinske škole slikarstva, naše Podravce, naivce, redom braću Hegedušić Krstu i Željka, Ivana Generalića te Ivana Lackovića, s potrebom izrade freske za stolnu crkvu u hrvatskom nacionalnom svetištu Majke Božje Bistričke u Mariji Bistrici.
Njihov spreman odaziv i završni doprinos ostao je uskraćen vremenom djelovanja, svjetskim ratom te okolnostima nemilosrdnog aparata režima prema junaku katoličke vjere u Hrvata, blaženiku iz Krašića. No, kako to uvijek biva, a to vidi samo onaj čistoga srca i poniznog djelovanja, nebesko-zemaljski krug zatvara se baš uvijek i to po mnogočemu na ponekad
neshvatljive i nedokučive načine.
Akademski slikar, pok. Željko Hegedušić, brat Krste Hegedušića, diplomant Akademije u Zagrebu i studija slikarstva u Parizu, dugogodišnji profesor na Akademiji primijenjenih umjetnosti, a za potrebe kako je ranije navedeno, kredom, ugljenom i olovkom, te iste 1944. godine naslikao je remek djelo koje ćemo danas blagosloviti. Radi se o slici naslova „Rođenje Kristovo“, koja prikazuje ono nešto što nam je svima svojstveno, a njemu od dragoga Boga darovano kako bi kroz svoj talent prikazao metafiziku i nadrealizam bez premca, vrhunsku misao, vrhunsku ideju, vrhunsku kreaciju, a čime je stoga zaista „Riječ Tijelom postala“ na način kako je to čovjeku pojmljivo.
Svoj put ova slika nastavlja zavojima i kaldrmama, kroz nevrijeme i oluju, do obitelji Kordić, dobročinitelja naše Župe, dobročinitelja Crkve, velikih poklonika umjetnosti, samozatajnih i Bogu vjernih, koji su „dobar boj bili, trku završili i vjeru sačuvali“, a slobodan ću biti i dodati „i nama sada štafetu predali“. Oni nam sada ovu sliku daruju te im ovim putem neizmjerno zahvaljujemo. Tim darom, a na 60. obljetnicu mučeničke smrti istoga onoga krašićkog blaženika koji je i stavio zamolbu da se ova slika napravi, istoga onoga Sluge Božjega koji je ustanovio našu župu, slikom koja je naslikana rukom slikara podravske škole koja je, a kako smo mogli čuti od barda naše župe profesora Augusta Janekovića u prisjećanju na pok. Alda Starića, imala još tada „podružnicu“ u našoj župi kroz nebrojena druženja umjetnika u župnoj crkvi, zatvara se krug, djelo se vraća svojoj kući, te je time ono što je bilo Providnosti providno i čovjeku sakrito, sada
svima vidljivo, otkrito i nikada neće biti zaboravljeno.
Za kraj, ili novi početak, preostaje još jedino zahvala našem župniku i njegovom bezrezervnom sebedarju, molitva za njegovu vjernost Kristu koji ga jača te molba da blagoslovi ovaj dar i naše zajedništvo.
