Opći je nauk da svaki čovjek, kršten ili ne, ima svojega anđela čuvara. Poslanje anđela čuvara započinje u trenutku začeća svakoga čovjeka i nastavlja se do trenutka njegove smrti. Sveti Ivan Zlatousti tvrdi da će svi anđeli čuvari sudjelovati na sveopćemu sudu kako bi »izravno svjedočili o službi koju su vršili po Božjoj zapovijedi za spasenje svakoga čovjeka«.
Da bi nam anđeo čuvar mogao pomoći, potrebno mu je priopćiti, na neki način, naše namjere i želje. Unatoč velikom savršenstvu svoje naravi, anđeo nema Božju moć niti njegovu beskrajnu mudrost, on ne može čitati dubine savjesti. Dovoljno je da mu se obratimo u mislima i on će nas razumjeti, izvući će iz nas ono što mi sami nismo u stanju izraziti. Radi toga je jako važno imati prijateljski odnos s anđelom čuvarom.
Osim našega prijateljstva, anđelu čuvaru dugujemo duboko poštovanje, jer je uvijek u nazočnosti Boga, promatrajući ga licem u lice, a istodobno je uz nas.
Pobožnost prema anđelu čuvaru bit će od velike pomoći u našem odnosu s Bogom, u poslu, u odnosu prema bližnjima, u malim i u velikim protivštinama koje se mogu javiti tijekom dana. U ovo korizmeno doba možemo si predočiti, i morao bi nas ganuti, prikaz u Getsemanskome vrtu, u kojemu anđeo s neba bodri presveto čovještvo Gospodinovo.
Treba znati kako komunicirati s anđelima. Obrati im se sada, reci svome anđelu čuvaru da ne želiš da ova milosna korizmena voda proteče bez traga preko tvoje duše, već da prožme cijelu tvoju dušu, jer ti je srce skrušeno. Zamoli ga da tvoju dobru volju, koja po milosti niče iz tvoje bijede kao cvijet na gnojištu, donese pred Gospodina: Sveti anđeli, naši čuvari, branite nas u borbi, da ne propadnemo na strašnome sudu.
Blaženu Djevicu Mariju – Kraljicu anđela, zamolimo da nas nauči ophođenju s anđelima, posebno tijekom ove korizme.
