Molitva je duhovna žrtva koja je poništila ranije žrtve. Gospodin veli: Čemu mi mnoštvo vaših žrtava? Sit sam ovnovskih paljenica i ne želim više janjećeg sala i krvi bikova i jaraca. Tko je to tražio iz vaših ruku?
Što je pak tražio Bog, uči Evanđelje. Doći će čas, kaže, kad će se pravi klanjaoci klanjati Ocu u duhu i istini. Bog je naime Duh, i stoga traži takve klanjaoce.
Mi smo pravi klanjaoci i pravi svećenici jer u duhu prinosimo za žrtvu molitvu, tu žrtvu koja odgovara Bogu i od njega je prihvatljiva. Nju je tražio i za se unaprijed nazreo.
Tu žrtvu, iz sveg srca predanu, vjerom uhranjenu, istinom priređenu, po nevinosti bez mane, čistu iz čistoće, ljubavlju ovjenčanu, na slavlje dobrih djela sa psalmima i himnima dovedimo k Božjem oltaru. Ona će nam od Boga sve isprositi.
Što će Bog uskratiti molitvi koja dolazi iz duha i istine, a on je traži? Čitamo i čujemo i vjerujemo koliki su dokazi njene djelotvornosti!
I starodrevna molitva oslobađaše od vatre, životinja i od gladi, a ipak joj Krist nije bio dao oblik.
Uostalom, daleko je djelotvornija kršćanska molitva! Ona doduše ne postavlja anđela rose posred vatre, niti lavovima zatvara usta ili donosi ručak izgladnjelim težacima. Podijeljena milost ne uklanja osjećaj boli, ali zato one koji trpe, koji osjećaju i bolesni su, uči podnošenju, milost povećaje krepošću da bi vjera znala što se Od Gospodina postiže razumijevajući što se trpi zbog Božjeg imena.
Ali, nekada je molitva i rane dozivala, neprijateljske vojske otjerivala, priječila korisnu kišu. Sada pak molitva otklanja svaku srdžbu Božje pravednosti, stara se za neprijatelje, usrdno moli za progonitelje. Zar je čudno što znade nebeske vode dozvati, kad je bila kadra i vatru isprositi? Jedino molitva Boga može “svladati”. Ali Krist nije htio da bi ona činila neko zlo, dao joj je svu snagu za dobro.
I tako molitva zna samo duše preminulih pozivati sa same staze smrti, slabe osnaživati, bolesne ozdravljati, opsjednute oslobađati, ključanice zatvorske otvarati, nevinima lomiti okove. Molitva uništava prijestupe, goni napasti, dokončava progonstva, tješi malodušne, razveseljuje velikodušne, putnike vodi, ublažuje oluju, onemogućava lopove, hrani siromašne, ravna bogatima, podiže pale, pridržava one koji posrću, drži one koji stoje.
Mole i svi anđeli. Svako stvorenje moli. Moli stoka i divlje zvijeri. Prigibaju koljena i izlazeći iz staja i špilja ne motre nebo nezaposlenih usta već na svoj način izbacuju dah. Ali i ptice, ustajući tada, podižu se nebu. Umjesto ruku šire krila u obliku križa i nešto govore što kao da naliči molitvi.
Što još treba reći o dužnosti molitve? I sam je Gospodin molio. Neka mu je čast i moć u vijeke vjekova.
Iz Razlaganja o molitvi, Tertulijana, prezbitera
