Tumačeći Božju riječ iz misnih čitanja, Kardinal je u homiliji izdvojio dvije slike: podjele i ognja. Ističući da je slika Boga koji unosi podjelu neočekivana, Kardinal je istaknuo da ta podjela podrazumijeva Božje nastojanje da razluči, razmrvi zlo da bi i čovjek lakše razlučio zlo od dobra:
„Isus, dakle, ne misli na razdor, na razbijanje zajedništva, nego na razlučivanje, na prepoznavanje. Takvo je dijeljenje nužno, jer bez njega nema svijesti o vlastitostima, o identitetu, o poslanju što nam ga je Bog namijenio. Zlo pokušava stvoriti dojam čvrstoće i jedinstva; dojam o tome da ga većina prihvaća i podupire; ono potiče ljude da se suprotstave Bogu te da se vide jednakima Bogu i polako Boga zamijene idolima. Upravo u te spletke zla Bog zadire najprije snagom svoga Duha koji nam omogućuje prepoznati zlo i razlučiti ga od dobra. Tako se zlo oslabljuje jačajući nadu. Odlučiti se za Boga u sebi sadrži pretpostavku da smo razlučili dobro od zla i da u slobodi izabiremo dobro.“
Druga je slika ognja. Ona je višeznačna te se može shvatiti na dva temeljna načina: kao oganj koji uništava i kao oganj koji grije i pročišćuje, oganj Duha o kojemu govori Isus. S jedne strane prijeteći oganj, povezan sa slikom propasti, s druge strane živi plamen ljubavi, o kojemu govore mistici.
„Bog očito želi da u svome životu budemo gorljivi, da čeznemo za istinom, da svjetlom dopiremo do dna bića. Braćo i sestre, od nas se zahtijeva zauzimanje stava, jer ljubav nikada nije ravnodušna, ona ne slijedi neodlučnost. Pa ni Bog nije neopredijeljen, nego staje na stranu potlačenih, odbačenih i siromašnih. On je sama istina, dobro i ljubav.“
A upravo su razlučivanje i gorljivost dva dara potrebna za studiranje, poučavanje i istraživanje. To su karakteristike sveučilišnoga života, to su odlike mladosti koja čezne za novim spoznajama. Njih u našoj kršćanskoj vjeri povezuje ljubav. Ako nema ljubavi i prepoznavanja dara, tada razlučivanje vodi u razorne podjele, a gorljivost u fanatizam i ideologiju.
„Istina pomaže razlučivati, odjeljivati, prosuđivati, a ljubav prihvaćati. Samo vođeni istinom u ljubavi doći ćemo do pravoga znanja u svojim životima, u usvajanju znanja radi dobra drugih, u otvorenosti, prihvaćanju drugoga i u izgradnji zajedništva u društvu.“
Osvrčući se na aktualnu problematiku suradnje različitih sastavnica Sveučilišta u Zagrebu, Kardinal je rekao:
„Sveučilište, po naravi svoga postojanja i poslanja, živi od slobode, istine i težnje prema zajedništvu. Za sveučilište bi bilo potpuno neprimjereno da se zatvara suradnji, osobito bogatstvu duha i znanja koje živi u njegovu tkivu. Posljednjih smo mjeseci svjedoci tužnih pojava koje ne promiču ni suradnju, niti duh istine. Štoviše, zabrinjavaju gorljivi načini da se ukloni istina i da se pod krinkom brige za Sveučilište promiče duh ideologije.
U vremenu traženja najboljih putova razvoja sveučilišnoga obrazovanja, u vremenu kada se pokušavaju povezati sva znanstvena područja, polja i grane; kada i sam proces promjena, poznat pod nazivom Bolonjski proces ne samo da predviđa, nego i traži snažniju povezanost i suradnju između sveučilišnih sastavnica, kao i raznih sveučilišta, teško je shvatljivo da se netko zalaže da takve suradnje ne bude, ili da je ona neprimjerena. Nisu to stavovi koji su prožeti istinom i plemenitom gorljivošću kakva je potrebna hrvatskomu društvu.
Nažalost, i više od toga: da se iz ideološke netrpeljivosti jedno znanstveno polje prokazuje kao neprihvatljivo za sveučilište, mimo svih pokazatelja i primjera hvalevrijednih odnosa iz europske te svjetske prošlosti i sadašnjosti. Dakle, u hrvatskom se društvu treba zalagati za čuvanje sveučilišnoga duha slobode, istine i zajedništva.
U postupcima koji nisu vođeni istinom, nego razornim nemirom vidimo usvajanje duha komunističke diktature, kada se znanost zatirala, kada se sveučilišne nastavnike proganjalo i zatvaralo, kada je i sastavnica iz koje je rođeno Sveučilište isključena, kada je duboko ranjena duša hrvatskoga naroda. To je vrijeme o kojemu svjedoči politički odnos prema blaženomu Alojziju Stepincu, čiji zagovor rado zazivam na sve vas, dragi studenti i profesori.“
Svoju homiliju Kardinal je završio molitvom i pozivom na molitvu i zahvaljivanje: „U ovome slavlju molimo Duha istine, da imamo snagu razlučivati istinom, prepoznavati dobro i radovati mu se; da imamo snagu prepoznavati zlo i suzbijati ga slabljenjem njegove moći. Želim da u svome sveučilišnom radu uvijek težite zbližavanju i zajedništvu, istinskoj pomoći profesora studentima, da ih uče povezivati, raščlanjivati, doći do jasnih uvida. A za vas, studentice i studenti, molimo duha gorljivosti, čežnju za znanjem i predanost za koju vam je potrebna ljubav, ali i pratnja profesora.
Dragi mladi prijatelji, zahvalite Gospodinu što imate mogućnost studirati i u Hrvatskoj biti naraštaj koji će sebe vidjeti u našoj domovini, spreman uložiti darove za njezino dobro. Zahvalite za one koji vam omogućuju ljepotu studentskih dana; zahvalite za svoje prijatelje i budite graditelji zajedništva u hrvatskom društvu.“
Prije završnog blagoslova prigodnu riječ uputio je v. d. dekana Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Zagrebu prof. dr. sc. Tonči Matulić. On je u ime okupljenih zahvalio Kardinalu na podršci pozvavši sve na suradnju, osobito studente kojima je poželio da novu akademsku godinu provedu u istini, radosti i zajedništvu.
U koncelebraciji su bili uz v. d. dekana Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Zagrebu prof. dr. sc. Tončija Matulića, dekan Filozofskog fakulteta družbe Isusove prof. dr. sc. Ivan Šestak, povjerenik za pastoral mladih Zagrebačke nadbiskupije vlč. Ivan Valentić te drugi profesori i svećenici koji djeluju u sveučilišnom i studentskom pastoralu.
Tiskovni ured Zagrebačke nadbiskupije | Bitno.net
