Crkva je posebno bliska onima koji odlaze iz svoga doma i domovine u nesigurnost, tražeći nove načine preživljavanja u brizi za svoju obitelj. To su stoljećima proživljavali hrvatski vjernici. S tom se činjenicom, nažalost, suočavamo i danas - rekao je zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić predvodeći u srijedu 26. travnja euharistijsko slavlje u zagrebačkoj katedrali prigodom 50. obljetnice organizirane pastoralne skrbi za hrvatske iseljenike.
Na početku homilije u euharistijskom slavlju u kojem su koncelebrirali biskupi HBK-a predvođeni predsjednikom HBK-a zadarskim nadbiskupom mons. Želimirom Puljićem, te viši redovnički poglavari i svećenici koji su djelovali ili djeluju u hrvatskoj inozemnoj pastvi, Kardinal je kazao kako su vjera i materinski jezik najsnažniji čovjekovi oslonci kada otiđe iz domovine jer se u njima ogledaju najdublji slojevi ljudskoga bića koji očituju pripadnost i prepoznavanje.
Crkva je, nastavio je Kardinal, uvijek bila toga svjesna te je – zahvaljujući nesebičnosti svećenika, redovnika i redovnica, privrženosti i žrtvi vjernika laika – pratila svoje vjernike i bila uz njih u svakome kutu svijeta, dijeleći radosti i muke prognanih, iseljenih ili pak onih željnih novih spoznaja i iskustava u drugim zemljama.
Istaknuo je da večeras u ovome slavlju zahvaljujemo Bogu za sve što su hrvatski misionari i djelatnici u inozemnoj pastvi ostvarili, te da se spominjemo svih izazova i teškoća hrvatske inozemne pastve u doba komunističkoga režima, preko njezine iznimne uloge tijekom borbe za slobodu domovine, pa do djelovanja u suvremenim okolnostima.
Osvrnuo se na pročitani evanđeoski ulomak (Iv 3, 16-21) u kojem je posebno znakovito da je istaknuta riječ o Božjoj ljubavi prema svijetu. Riječ „svijet“, naglasio je Kardinal, česta je u Ivanovu Evanđelju i ima više značenja, a ponajprije označava mjesto na kojemu žive ljudi, no ona se odnosi i na sve stvoreno.
Ona znači i određenu veću skupinu ljudi ili pak cijelo čovječanstvo. Na nekim mjestima riječ „svijet“ odnosi se na protivnike i na neprihvaćanje Isusa i njegova poslanja. Taj „svijet“ progoni i uništava život zajednice nanoseći trpljenja vjernicima – rekao je Kardinal, te povezao ovo zahvalno slavlje s današnjim evanđeljem, ističući kako su značenja „odlaska u svijet“ i u slučaju hrvatske inozemne pastve isprepletena.
Napomenuo je da postoje različiti razlozi zbog kojih ljudi napuštaju domovinu, kao i to da oni često imaju polazište u nekoj muci, u dubokim ranama i dvojbama, zbog kojih se traži dobro obitelji i bližnjih.
Susret sa svijetom može voditi i prema širini, susretima, novim početcima, prijateljstvima; prema novim odnosima i otvaranju obzora, no znamo iz iskustva da se u susretu sa svijetom događaju i duboki lomovi, pitanja, razočaranja, napuštenosti i nemoć – kazao je Kardinal, upozorivši da „svijet“ nije samo novi posao i traženje materijalnih mogućnosti za život, već su na kušnji vrjednote i – konačno – životna istina.
U takvome se svijetu, nastavio je, nalazi i Crkva sa svojim poslanjem naviještanja i svjedočenja da je Krist-Svjetlost došao na svijet, ali i naše hrvatske katoličke misije koje su pokazale ne samo majčinsko prihvaćanje, nego su postale putokaz do te Svjetlosti, mjesta radosnog zajedništva i sigurnosti, a sve to zahvaljujući evanđeoskoj hrabrosti i odlučnosti, prožetima ljubavlju prema svojoj domovini i ljudima koji su tražili okrilje ljudske blizine i nade.
U nastavku homilije Kardinal je naglasio kako su potrebe dušobrižništva hrvatskih vjernika u svijetu velike, te ukazao na nedostatak svećenika koji su toliko važni za život u vjeri hrvatskih iseljenika.
Sveta misa, nedjeljna euharistijska okupljanja sačuvali su naš narod u tuđini. Sve nam je to poticaj da naša molitva za duhovna zvanja ne prestane, nego da – puni nade – molimo Gospodina da dar poziva udijeli ondje gdje je najpotrebnije, a da mi kao Crkva prepoznamo kamo nas vode nova nadahnuća – rekao je Kardinal.
Kazao je da dušobrižništvo za hrvatske vjernike pokazuje model zajedništva, nesebičnosti, poštivanja vrjednota i izgradnje dobra s malo sredstava i s puno ljubavi, te da Hrvatska u domovini ne može biti sretna bez povezanosti s Hrvatima izvan domovine.
Na kraju svoje homilije Kardinal je poručio kako je dobro da mladi upoznaju druge krajeve svijeta, ali i kako je neophodno da hrvatske vlasti i odgovorni za život u domovini stvaraju uvjete za ostanak i mogućnost povratka Hrvata iz iseljeništva.
Svim hrvatskim iseljenicima diljem svijeta iz ove prvostolnice šaljemo očitovanje svojeg zajedništva, moleći Božji blagoslov i blizinu zagovora blaženoga Alojzija Stepinca, kojega su htjeli protjerati iz domovine, ali je ostao i time postao znak povezanosti koji zbližava domovinsku i iseljenu Hrvatsku. Ovdje u domovini, u ovoj prvostolnici, nalazi se vrelo na kojemu se napaja hrvatska duša i snaga kojom kuca hrvatsko srce, bez obzira kako daleko bilo – zaključio je kardinal Bozanić.
Tiskovni ured Zagrebačke nadbiskupije
