Na grob bl. Alojzija Stepinca u subotu 13. listopada 2018. hodočastili su vjernici Splitsko-makarske nadbiskupije na čelu sa svojim prezbiterima i nadbiskupom mons. Marinom Barišićem.
U ime zagrebačkog nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića hodočasnike je pozdravio pomoćni biskup zagrebački mons. Ivan Šaško naglasivši da je puno poveznica između kardinala Alojzija Stepinca i Splita, između nadahnuća koja sežu u početke kršćanstva u našemu narodu, osobito sačuvanih u Dalmaciji, i njegove ustrajnosti da čuva to blago braneći istinu, te između njegove osjetljivosti za svaki hrvatski kraj i ljubavi prema Crkvi. „Zato je predivno ovo zajedništvo u zagrebačkoj prvostolnici koja na razne načine otkriva zlatnu nit svetosti, provučenu kroz vašu mjesnu Crkvu i kroz Zagrebačku nadbiskupiju“, rekao je mons. Šaško istaknuvši uz bogatu zajedničku baštinu od sv. Jeronima pa sve do glagoljske kulture na poseban način dvojicu zagrebačkih biskupa rodom iz Trogira: biskupa bl. Augustina Kažotića te biskupa i bana Petra Berislavića.
Na početku svoje homilije mons. Barišić naglasio je hodočasnicima da ih je kao nadbiskupijsku zajednicu okupio upravo blaženi Alojzije Stepinac – najsvjetliji lik hrvatskog naroda. „Blaženi Alojzije bio je istinski čovjek i istinsko kristoliki svećenik, ljubitelj svog naroda i svakog čovjeka, duhovna i moralna vertikala, temelj i usmjerenje naše budućnosti“, rekao je mons. Barišić. Govoreći o životu blaženog Kardinala splitski Nadbiskup istaknuo je da je njegov život bio prožet patnjom i trpljenjem, oduzetom slobodom i lažnim optuživanjem, ali je prije svega i najdublje bio satkan od snažnih niti vjere koja je nadživjela i pobijedila svaku prolaznu poteškoću i muku. Stoga je Kardinal svetog života i zapisao: „Naša vjera, u Tebe, Gospodine i u pobjedu Tvojih načela ostaje nepokolebljiva jer će sve proći, ali ti ostaješ.“
Premda čovjek čvrstih načela, kardinal Stepinac je bio blag čovjek blagog postupanja naglasio je mons. Barišić. „Stepinac je ljubio svoj Hrvatski narod i ponosio se time, ali dok je naglašavao kako je grijeh biti ravnodušan prema svome narodu, istovremeno je snažno zagovarao i poticao na ljubav prema bližnjemu, prema čovjeku, bez razlike kako se zvao, kako je izgledao i od kuda je došao“, rekao je Nadbiskup.
Osvrćući se na Treći nacionalni susret hrvatskih katoličkih obitelji koji je nedavno proslavljen u Splitu i Solinu, mons. Barišić pozvao je okupljene da kao mjesna Crkva na hodočasničkom putu zajedno osluškuju što je blaženi Alojzije Stepinac govorio, ali i što sad govori o ovoj temeljnoj stanici čovjeka i društva koja je na razne načine ugrožena. „Uočavajući svu obiteljsku stvarnost i problematiku, često u svojim homilijama i govorima upućuje snažan apel svakoj obitelji u kojem poziva na ponovni povratak obiteljskoj molitvi“, rekao je mons. Barišić te podsjetio da se upravo kardinal Stepinac snažno zalagao da se u svakoj hrvatskoj kući stvori 'Božji kutić' urešen Raspelom, slikama Majke Božje i svetaca, osobito hrvatskih blaženika, pod kojim se obitelj skuplja na zajedničku molitvu.
Govoreći o Stepinčevom duhovnom karakteru nadbiskup Barišić opisao je Blaženika kao duhovnog vođu i velikog molitelja za narod kojeg je volio i kojem je služio. Taj je Božji narod Stepinac odvažno upozoravao: „Ili jesmo ili nismo kršćani“. I Papa Franjo pridružio se njegovim riječima, rekao je mons. Barišić: „Ne može se biti kršćanin napola, ostavljajući Isusa unutar zidina Crkve i izbjegavati svjedočenje za njega u obitelji, u odgoju djece, na svom radnom mjestu. Bog je sve. Ono što je sve, nedjeljivo je; ne može se služiti napola i imati idole uz Boga.“
Na kraju svoje homilije splitsko-makarski Nadbiskup ispričao je anegdotu koja povezuje Split i Zagreb a govori o brončanom medaljonu Alojzija Stepinca umočenog u katran kojeg je na splitskom smetlištu Karepovcu za vrijeme jugoslavenskog komunističkog režima pronašao jedan radnik te ga zatim iz straha predao svojem poslovođi vjerniku. Medaljon je nakon desetljeća čuvanja u vjerničkoj kući svjetlo dana ugledao za vrijeme obnove crkvice na Spinutu 1992. koja je godinu dana prije toga bila pogođena za vrijeme raketiranja Splita. Na svečanoj misi blagoslova obnovljene crkvice medaljon je uručen kardinalu Kuhariću koji je predvodio euharistijsko slavlje te mu je ispričana cijela njegova povijest. Za Stepinčevo te iste godine, u zagrebačkoj katedrali, kardinal Kuharić nadahnut događajem iz Splita spomenuo je pokušaj bacanja Stepinca na smetlište povijesti, naglasivši pritom da „zlato bačeno u blato uvijek ostaje zlato“! „Ovaj Stepinčev medaljon nosi u sebi svu simboliku i stvarnost ne samo odbačenosti lika i djela zagrebačkog nadbiskupa Alojzija Stepinca, nego i pokušaj zatiranja naše povijesti, identiteta i moralno – duhovnih vrednota hrvatskog naroda. Doista, blaženi Alojzije Stepinac je zlato za sva vremena, zlato i za vječnost! Ako ovo zlato nije moglo poništiti nikakvo blato, vjerujemo da ga ne mogu promijeniti ni obezvrijediti ni ideološka mišljenja, ni političke magle, ni diplomatska prašina“, rekao je mons. Barišić.
Zaključujući svoju homiliju splitsko-makarski Nadbiskup pozvao je hodočasnike da nadahnuti blaženikovim primjerom i zagovorom, nastave hodočastiti ovom zemljom njegovim geslom: „U tebe se Gospodine uzdamo!“ Zatim je kod groba bl. Alojzija Stepinca predvodio molitvu za njegovu kanonizaciju.
Nakon euharistijskog slavlja generalni vikar Splitsko-makarske nadbiskupije mons. Miroslav Vidović zahvalio je svima koji su se uključili u ovo nadbiskupijsko hodočašće. Liturgijsko pjevanje predvodio je združeni zbor splitske katedrale i župa iz nadbiskupije pod ravnanjem maestra don Šime Marovića.
